HOME


                   

 

 

 

J. IVAN PRCELA

 

pisma i tekstovi

na hrvatskom, in english

 

 

 

 

 

 


Gosp. Ivan Prcela je dao proslijediti preko svojih suradnika svoja TRI govora ovoga lipnja 2010, PEDESETA OBLJETNICA MOJEGA ZIVOTNOGA DJELA (Predavanje je odrzano na javnoj tribini u Makarskoj), NAJNOVIJA KNJIGA O NDH (Bad Gögging, Germany)  SVECENICI U KNJIZI “HRVATSKI HOLOKAUST” (Peti zrtvoslovni kongres u Zagrebu). Priloge objavljujemo u cijelosti:

 

Ivan J. Prcela

Javna tribina u Makarskoj, dne 25.06.10. u 19.00 sati.

PEDESETA OBLJETNICA MOJEGA ZIVOTNOGA DJELA

Hrvati i Hrvatice ovoga dicnoga skupa,

 

 

Usred 50. godisnjice postavljanja temelja mojemu zivotnome djelu OPERATION SLAUGHTERHOUSE-HRVATSKI HOLOKAUST posebnim zadovoljstvom pozdravljam dr. Ivu Duzevica, Ivana Lucica i sve Vas okupljene na ovoj Javnoj tribini u uvijek mi dragoj Makarskoj.  Skolske godine 1944-1945 upravo ovdje na Visokoj franjevackoj bogosloviji u listopadu 1944, ulaskom jugo-partizana u Makarsku, dozivio sam najtuzniji dan svojega zivota.  Partizansko “oslobodjenje” i uspostavljanje hrvatozderne Jugoslavije odmah su urodili mucenickom smrcu fra Dominika Sulente, don Nike Delica i drugih Makarskih mucenika.  Njima ce se kasnije u punome zamahu POTHVATA KLAONICA od 1945. godine pridruziti i drugi clanovi Visoke franjevacke bogoslovije.  Ti su: uceni profesor Bonaventura Radonic i svecenicki kandidati fra Zdravko Simic, fra Rudolf Vucic, fra Augustin Glavas i fra Josip Erceg.  Tada se kriva vijest prosirila, da  sam i ja u nedjelju 10. lipnja 1945. bio ubijen od krvolocnih jugo-partizana.  Medjutim, na taj dan je zapocelo moje dvotjedno skrivanje u Kapucinskome samostanu na Monte San Giusto u Trstu, dok su fratri u svetistu Cudotvorne Gospe Sinjske odrzavali pogrebne obrede za ubijenoga fra R. Vucica i za mene zivucega, ondasnjeg fra Matu Prcelu.

 

Tek spomenuta moja gorka iskustva i poratni pokolji po Istri, osobito oni u Bazovici kod Trsta, blizu kojih  kao vojnik JA bas tada sam bio, meni su doboko u srce usadili stovanje Predbleiburskih, Bleiburskih, Mariborskih, Makarskih, Splitskih i monogobronih legija drugih hrvatskih mucenika.  O Mariborskim pokoljima iz prve ruke sam doznao 3. rujna 1945. u talijanskome gradu Bologni od fra Vendelina Vasilja.  Fra Vendelin je malo kasnije za dr. K. Draganovica u Rimu vlastorucno opisao sve ono sto je on, skrivajuci se kod franjevaca u Mariboru, puna CETIRI mjeseca pomno pratio.  To njegovo svjedocenje 4. svibnja 1946. je bilo objavljeno u dnevniku “Chicago Tribune.”  Dr. Ante Cuvalo taj je znacajan clanak prosle godine objavio na internetskom portalu Hrvatskog svjetskog kongresa.  Potpuno isti detalji kao Dok. LI nalaze se i u mojemu zivotnome djelu .

 

Iskaz fra V. Vasilja, Dok. LV u HH iz pera hrvatskog casnika-pitomca Lovre Jurja Globana, iskazi prezivjelih hrvatskih zrtava i nekih partizana nepobitno nam govore, da su nekoliko kilometara dugi protutenkovski rovovi oko Maribora najmasovnije grobiste poubijanih hrvatskih branitelja.  Oni su po nalogu hrvatozdera Tita i pod njegovim budnim okom svojim smrtnim ostacima te rovove napunili DA JUGOSLAVIJA MOZE ZIVJETI i da se krvavi marsal moze kanibalski izivljavati.

 

Bas je u ovome mjesecu ravnih PEDESET godina da su hrvatskim Bleibursko-Mariborskim mucenicima, na zaprepastenje jugoslavenskog ambasadora u Washingtonu i konzula u Pittsburghu, odane duzne pocasti u Americkome kongresu i to je nadugo zabiljezeno cak i u CONGRESSIONAL RECORDU od 2. lipnja 1960.   Zahvaleci mojemu neumornome zauzimanju, i u kasnijim godininama u mjesecu svibnju te su pocasti obnavljane.  Na proslavi 20. godisnjice Jugokomunisticke Revolucije u Uzicama sam je Tito protiv tih priznanja nervozno grmio i nas organizatore takvih pothvata nazvao “ustaskim zlocincima.”

 

Titovo bulaznjenje iz Srbije i rovarenje njegovih brojnih agenata mene su nadahnjivale jos vecim zarom pa sam vjernost prema svome poklanome narastaju javno ispovijedao svojim govorima, pismima, brosurama, knjigama i mnostvom clanaka.  U tudjini sam primao priznanja cak i od najvisih politickih tijela, docim Hrvatski Sabor i Sabornici moje ljubljene Hrvatske kao zaliveni sute o POLUSTOLJETNIM mojim akcijama.  Najgore je to, sto oni Tita, najvecega krvnika hrvatskog naroda u zvijezde kuju, njegov hrvatozderni antifasizam promicu, spomenike mu podizu i njih brizno cuvaju.

 

Nasi mocnici u Zagrebu ignoriraju i niz mojih zapazenih i objaveljenih predavanja koja sam u nasemu glavnome gradu odrzao od  2003. pa sve do pred nekoliko dana i ove 2010. godine.  Teme su mi bile: “Neizmjernost Hrvatskog holokausta,” “NDH zrtva onda i danas,” “Moje zivotno djelo HRVATSKI HOLOKAUST,” “Predbleiburski pokolji hrvatskog naroda,” i pred nekoliko dana “Svecenici u knjizi HRVATSKI HOLOKAUST.”   Nasi politicki mocnici ignoriraju i povijesno istrazivanje dr. Zorana Bozica, iako on neoborivim dokumentima doprinosi utvrdjivanju zapovijednog lanca i sastava izvrsitelja pokolja JEDNE SESTINE cjelokupnog hrvatskog stanovnistva u svibnju i lipnju 1945. godine.

 

Boziceva studija potvrdjuje solidnu dokumentaciju HH o Mariborskim, Kocevskim, Celjskim, Maceljskim, Sosickim, Varazdinskim, Bjelovarskim, Zagrebackim, Sisackim, Pozeskim, Osijeckim, Kovinskim i dugome nizu drugih poratnih pokolja hrvatskog naroda.  Boziceva analiza potvrdjuje i strahote mnogih “marseva smrti” koji su u mojoj knjizi opisani.  Njegov detaljan clanak potvrdjuje i moju procjenu od 600,000 poratnih hrvatskih zrtava.  Iznad  svega, dr. Bozic potvrdjuje istinitost tvrdnji HH, da je Zagreb s okolicom u drugoj polovici godine 1945. postao golemo groblje poubijanog hrvatskog stanovnistva.

 

Po SAD-u i Kanadi cesto sam promicao svoje zivotno djelo.  U vezi njega u Zagrebu sam, zahvaljujuci moralnoj podrsci dr. Zvonimira Separovica, od 2003. do pred nekoliko dana odrzaopred Vas iznosim najbitnije cinjenice polustoljetnog rada na promicanju mojega zivotnoga djela . Ova tema u mojem srcu je sazrijevala punih sedam desetljeca . U ovome velikome pothvatu, koji pred pedesetak godina dr. Josip Bombelles nazva pravim pokretom, imao sam takodjer mnogo, mnogo gorkih dana.  Najgorci dani bili su mi oni u svibnju godine 1970., kada sam na 25. godisnjici Bleiburske tragedije u Clevelandu sa samoga vrha Odbora za istrazivanje Bleiburske tragedije dobio nalog da SMJESTA ZAUSTAVIM TISKANJE KNJIGE JER ONA VRIJEDJA ZAPADNE SAVEZNIKE!

 

Ta zapovijed Rudolpha Ericha prouzrokovana je bila jednim pismom ing. Karla Mirtha koje je on pisao 2. svibnja 1970. i to uputio ing. Josipu V. Bosiljevicu.  U pismu se tereti J. I. Prcelu da se on “nekriticki laca posla za koji nije dorastao” i on “nema prava da na neodgovoran nacin kompromitira i upropasti dokumente (o Bleiburgu).”  Mirth Prcelino pisanje smatra “neodgovornom i kontraproduktivnom propagandom” i od njega zahtjeva “neka ne objavljuje dokumente kojima on nije autor.”  U tome pismu  iz manuskripta knjige OPERATION SLAUGHTERHOUSE na engleskom je citirano osam redaka, kojima je Mirth ostao zaprepascen!  To zaprepastenje potaklo je R. Ericha da mi dadne gore istaknuti nalog.  Medjutim, mene je sam Bog tolikom odvaznoscu nadahnuo, da sam  pred jos dva Ivana (Dzeba i Coric) pred osnovnom skolom hrvatske crkve Sv. Pavla Erichu na licu mjesta OTKAZAO POSLUSNOST.  Osim toga, na sebe sam preuzeo svu odgovornost za sadrzaj knjige pa je ona nekoliko tjedana poslije te autoritativne zapovijedi ugledala svijetlo dana.  Knjiga je jos i danas aktualna i u domovinskome izdanju ona jos zivi kao HRVATSKI HOLOKAUST.

 

Vec sredinom prosloga mjeseca posredstvom Mirka Bilica u Njemackoj poslao sam dr. Duzevicu i gosp. Ivanu Lucicu po jednu kopiju Mirthova pisma, da vide istinitost mojega predavanja.  Isti dokument sam poslao i nekim hrvatskim povjesnicarima i posiljku popratio svojim komentarom o “Mestrovic-Mirth-Bosiljevicevoj kuhinji” protiv mojemu zivotnome djelu.  Citav manuskript spomenute knjige bio je u rukama dr. Mate Mestrovica, jer sam ocekivao da ce mi on kao sveucilisni profesor pomoci svojim profesionalnim savjetima.  Mjesto tih savjeta, stiglo mi je u ruke Mirthovo pismo rusilacke naravi.  Saljuci to pismo jednome dobro poznatom hrvatskom povjesnicaru gore u Zagrebu, u svojemu popratnom komentaru sam naglasio, da taj dokument ne saljem dr. Drazenu Zivicu, premda je on bio moj suurednik knjige HRVATSKI HOLOKAUST, koja je u Zagrebu izisla godine 2001.

 

U pitanju Bleiburske tragedije dr. Zivic se danas vise slaze s dr. M. Mestrovicem nego sa mnom.  Ovo se moze ustvrditi i o nekim drugim nasim povjesnicarima, osobito o onima koji na simpozijima i u pisanju knjiga usko suradjuju s Mestrovicem.  Njih ne smeta, sto on iskaze prezivjelih ocevidaca u HH smatra “rekla-kazala” dokumentima i sto on, kao i Milovan Djilas, svodi broj Bleibursko-Mariborskih zrtava na DVADESET do TRIDESET TISUCA!  Ne smeta ih ni to, sto Mestrovic desetljecima istice, da je dr. Ante Pavelic VECI KRIVAC za Bleibursku tragediju nego cak Josip Broz Tito i Englezi!

 

Kad su mi, susretljivoscu dr. Josipa Bombellesa, pred pola stoljeca u ruke dospjele kopije iskaza o poratnim “marsevima smrti” i ubijalistima mojega narastaja, svoju sam magistralnu diplomu stavio na sluzbu nasega mucenickog hrvatskog naroda.  Svom dinamicnoscu sam se dao na prevadjanje na engleski tih uvelike vaznih dokumenata te sam preko novina i preko Senatora i Zastupnika u Kongresu poceo ovu uzvisenu stvar promicati u americkoj javnosti.  Iako sam, prema rijecima K. Mirtha, NEDORASTAO I NEPOZVAN za tako veliki pothvat, molitvom u srcu i na usnama i perom u neumornoj ruci od onda pa sve do ovoga casa svim zarom promicem slavu mnogih legija nasih velikih mucenika.  

 

 

Ustupkom dokumenata iz svoje pismohrane, Draganovic mi je najvise pomogao da knjiga OPERATION SLAUGHTERHOUSE bude postavljena na cvrste temelje odmah u pocetku 60-tih godina prosloga stoljeca.  Draganovicevi dokumenti i neki iz moje vlastite pismohrane, koje sam ja osobno na Studia Croatica u Buenos Aires postom slao i jednom neke od njih u clevelandskoj zracnoj luci Ivanu Rojnici cak i osobno urucio, mnogo su doprinijeli dokumentarnosti knjige LA TRAGEDIA DE BLEIBURG, koja bi objelodanjena na koncu godine 1963.   U gore citiranom pismu K. Mirtha ni spomena nema o tim cinjenicama!  Moje zivotno djelo OPERATION SLAUGHTERHOUSE, radi mnogih poteskoca unutar i izvan Odbora za istrazivanje Bleiburske tragedije, opisanih u knjizi HH, izisla je tek godine 1970., ali golemi dio njezina sadrzaja vec je godinama prije na engleski jezik preveden bio.  Ovo je i sam prof. Vinko Nikolic sredinom sezdesetih godina u mojemu stanu svojim ocima vidio.  Zato je za mene neobicna novost bila PRVI PUT u knjizi LA TRAGEDIA DE BLEIBURG citati, da postoje TRI Odbora za istrazivanje Bleiburske tragedije – u Rimu, Buenos Airesu i Clevelandu, premda je vec pune tri godine po hrvatskim novinama bio poznat samo Odbor u Clevelandu.  U svijetlu ovih cinjenica, tvrdnja pisaca oko Studia Croatica, da je njihova knjiga majka svih drugih knjiga o Bleiburskoj tragediji, POTPUNO JE NEISTINITA! Uostalom, hrvatska javnost znade, da je prvi dio dugoga svjedocanstva satnika Josipa Hecimovica bio objelodanjen u mojemu prijevodu vec godine 1961.  Citava Hecimoviceva knjiga, isto u mojemu prijevodu i nasvlovljena IN TITO’S DEATH MARCHES AND EXTERMINATION CAMPS,  izisla je u nakladi Carlton Pressa u New Yorku u ljetu 1962. godine – godinu i pol dana prije nego je revija Studia Croatica objavila svoju knjigu!

 

Koncem 2001. godine, Zvonimir Despot ovo iznasanje cinjenica o postanku i razvitku mojega zivotnoga djela u “Vecernjem listu” je nazvao emigrantskim prepucavanjem.  Medjutim, istina ovako stoji – ja se nisam bavio prepucavanjem ni kad sam odavle iz Makarske bio mobiliziran u JA i kad sam u njoj protiv svoje volje pod konac Drugoga svjetskog rata sluzio.  Od kada sam godine 1957. stupio u redove Ujedinjenih Americkih Hrvata pa sve do danas IZ DNA SVOJE DUSE MRZIO SAM I MRZIM EMIGRANTSKO PREPUCAVANJE.   Medjutim, kao hrvatski pisac i intelektualac od sebe sam sve velikodusno, neprekidno i pozrtvovno davao, da u svjetsku i hrvatsku javnost prodre povijesna istina o mojemu POKLANOME NARASTAJU.

 

Medju Draganovicevim dokumentima ne nalazimo “Povlacenje HV prema Austriji” iz pera generala-viteza Vjekoslava Luburica, jer on ga je napisao iskljucivo za Odbor za istrazivanje Bleiburske tragedije, kojemu sam od osnutka 1960. ja uvijek bio na celu.  Tu sam analizu generala Luburica, skupa s drugim dokumentima, poslao na Studia Croatica.  Oni su je izostavili, docim dr. Guldescu i ja smo cvrsto vjerovali, da bez tih najsjajnije napisanih stranica o svrsetku Hrvatske Vojske i NDH dokumentacija o Bleiburskoj tragediji ostaje bez solidnih temelja.  Ing. Mirth u svojemu pismu od 2. svibnja 1970. rezonira skroz drukcije pa on preporucuje da se knjiga LA TRAGEDIA DE BLEIBURG prevede na engleski i zahtjeva da se poduzmu svi moguci koraci da se zaustavi tiskanje mojega zivotnog djela.  Uz pomoc Bozju, ja sam SAM SAM SAMCAT tu rabotu svojom neposlusnoscu R. Erichu UCINKOVITO zaustavio.

 

Ni u knjizi na spanjolskom ni u mojoj u dva izdanja na engleskom i  tri izdanja na hrvatskom nema nikakve dokumentacije o jugo-partizanskome logoru smrti u Jasenovcu kao sto nema ni rijeci o groblju Lovrinnac kod Splita, NAJORGANIZIRANIJEMU UBIJALISTU na teritoriju R. Hrvatske.  Ja sam na svojim nastupima u Zagrebu ipak isticao ta preuzasna stratista.  Njih se mora otkopati i forensicki njihov sadrzaj prouciti, da se jasno i glasno tim i drugim ubijalistima dokaze, kako je prokleti jugo-partizanski antifasizam pozderao velike mase Hrvata i Hrvatica.

 

Masa objavljenih dokumenata, ukljucivsi i one unutar knjige HH, nepobitno nam govore o dugome nizu poratnih pokolja u JEDANAEST zagrebackih bolnica, u logorima smrti grada Zagreba i u njegovoj okolici.   Nigdje ipak ni spomena nema, osim u knjizi HH, o Sesvetskom masovnom ubijalistu, iako Sesvetska duga i gusta suma, upravo onako kako to Kruno Vucicevic zorno i detaljno opisuje, krije jedno od najmasovnijih stratista zagrebacke okolice.  Hrvatskim mocnicima lako bi bilo tu i druge zagrebacke masovne grobnice otkopati, ali njih malo ili nimalo brigaju ti mnogobrojni hrvatski mucenici jer im je vise stalo do velicanja Hrvatozdera Marsala!

 

Za sirenje povijesne istine o Bleiburskoj tragediji mojim nezaustavljivim zarom, koncem prosloga stoljeca za suurednika na knjizi HH sam si uzeo vrlo mladoga dr. Drazena Zivica, ali pri drugome hrvatskome izdanju istoga djela on i ja smo se POTPUNO RAZISLI.  Upravo zato, kao 88-godisnjak danas, U IME BOZIJE I MNOGIH LEGIJA nasih mucenika, apeliram na mlade Hrvate i Hrvatice od pera da u svojim istrazivanjima nikada ne zaborave na moj POKLANI hrvatski narastaj jer je moj narastaj na Oltar Hrvatske dao  SEST STOTINA TISUCA velikih mucenika. Njih absolutno nikada ne smijemo zaboraviti. NJIHOVA MUCENICKA KRV SJEME JE NOVIH BRANITELJA VJECNE HRVATSKE.  U to ime, neka je vjecna slava njima i svim drugim poubijanim i poginulim hrvatskim braniteljima!

 

 

 J. Ivan Prcela

 Urednik-autor djela OPERATION SLAUGHTERHOUSE i HRVATSKOG HOLOKAUSTA

 

 

Dovrseno u Clevelandu na Svetkovinu Uzasasca Kristova 2010. i odrzano u  Makarskoj 25. lipnja 2010.                    

                   

 

________________________

 

 

                                         SVECENICI U KNJIZI “HRVATSKI HOLOKAUST”

                                                                     

(Govor, odrzan 18. lipnja 2010. od J. Ivana Prcele na Petom zrtvoslovnom kongresu u Zagrebu)                                                                       

 

Danas, na svrsetku Svecenicke godine, usred 50. Godisnjice smrti Bl. Alojzija Stepinca i osnutka Odbora za istrazivanje Bleiburske tragedije, evo dolazim iz dalekoga Clevelanda da pred Vama govorim o svecenicima u knjizi HRVATSKI HOLOKAUST.  Tema je dosta siroka i zato ovo izlaganje posvecujem samo Bl. Alojziju Stepincu i jos sedmorici hrvatskih svecenika.

 

BL. ALOJZIJE STEPINAC.  Na 16 mjesta “Hrvatskog holokausta” istice se besmrtno ime zagrebackog Nadbiskupa A. Stepinca.  Sami poceci knjige usko su povezani s njegovim zivotom i sa njegovom svetackom smrcu.  Vec 21. srpnja 1945., tj. usred “Pothvata klaonica,” Stepinac neustrasivo ustaje u obranu

TISUCA hrvatskih casnika i STOTINA TISUCA hrvatskih vojnika koji su “s najboljom voljom i najvecim zrtvama vrsili svoju vojnu duznost gledajuci da sluze svome hrvatskome narodu.”  Ove besmrtne rijeci navedene su na str. 111 OPERATION SLAUGHTEREHOUSE i doslovno su ponovljene na str. 546 HRVATSKOG HOLOKAUSTA od 2005. godine.  Na stranicama 530-531 na poseban se nacin istice Bl. A. Stepinca jer u to vrijeme bila je njegova uzvisena osoba oblacena na americkoj televizijskoj mrezi CNN.  Stranicu 531 cak resi lik nasega Blazenika kako ga je svojim umjetnickim kistom izradio Miljenko Romic. Original te slike i sada je unutar zgrade Hrvatskog Sabora.   I milanski tjednik “Storia Illustrata” u lipnju 1984 o pokolju Hrvata je objavio par dugih clanaka, u kojima se istice, da je Nadbiskup Stepinac bio sve do svoje prerane smrti proganjan i zatvaran zato jer je SVETU STOLICU OBAVJESTAVAO O PORATNIM POKOLJIMA HRVATSKIH RATNIH ZAROBLJENIKA I GRADJANA!

 

VILIM CECELJA.  Odmah nakon bleiburskih “pregovora” i masovnih pokolja revni hrvatski vojni svecenik Vilim Cecelja zapocinje okupljati prezivjele zrtve u Hrvatskom crvenom krizu.  Tako on iz dana u dan postaje brizni otac hrvatskih bijednika i glavni promicatelj stovanja Bleiburskih mucenika.  Kao takav

ostavlja svoj pecat i u knjizi HRVATSKI HOLOKAUST.  Preko svojih veza u Austriji za knjigu je dao

napraviti prve zrakoplovne snimke Bleiburskog polja, groblja Unter Loibach i kobnoga dvorca Thurn.  Velecasni Cecelja je kroz 45 godina svoga mukotrpnog zivota u tudjini predvodio hrvatska hodocasca u Bleiburg.  O ovome nam govore fotografije na 520. stranici HH.  I Vojskovodja Slavko Kvaternik, u oci svoje mucenicke smrti godine 1947., odaje duzno priznanje tome herojskome sveceniku, nazivljuci ga na 530. stranici knjige “dragim svecenikom i junakom”.  Potpuno se slazem s Kvaternikom i molim se Bogu da Crkva jednog dana V. Cecelju proglasi Blazenikom i Svecem.

 

FRA VENDELIN VASILJ je u knjizi jedan od krunskih svjedoka Mariborskih pokolja.  U pocetku rujna 1945., kad sam ga u talijanskom gradu Bologni upoznao, ni na kraju pameti nisam imao da cu 15 godina poslije toga susreta u Clevelandu zapoceti dajnje istrazivanje Bleibursko-Mariborskih pokolja.  O ovim pokoljima fra Vendelin dao je  svoj dugi iskaz americkom dnevniku “Chicago Tribune” od 5. svibnja 1946.  Vec prije toga on je u Rimu za dr. Draganovica svojom vlastitom rukom taj iskaz napisao.  Godine 1961. taj dokument mi je u Clevelandu od samoga Draganovica urucen.  U godinama 1970. i 1995. iskaz je objavljen kao  Dok. LI monumentalne knjige OPERATION SLAUGHTERHOUSE.  U godinama 2001. i 2005. isti dokument objelodanjen je i u izdanjima HH. Usred ljeta godine 1970. O. Vasilj je o engleskom izdanju u pet dugih uzastopnih brojeva chicaske “Danice” napisao znacajne clanke i ton dao mnogim daljnjim prikazima u hrvatskim novinama i revijama.  Pocetkom Nove Godine 1972. nazocio sam, nazalost, fra Vendelinovom pogrebu u Chicagu i odao mu zasluzeno priznanje “kao sinu slavne i mucenicke hercegovacke Provincije Uznesenja Marijina i kao najblizem subratu velikih Sirokobrijeskih mucenika.”  Naglasio sam takodjer, da je fra Vendelin puna CETIRI mjeseca bio na terenu najuzasnijega pokolja DESETAKA TISUCA hrvatskih boraca.  

                                    

FRA LOVRO JURAJ GLOBAN u vrijeme Bleibursko-Mariborskih pokolja bio je hrvatski pitomac-casnik i zarobljenik.  Sam je na svojoj vlastitoj kozi iskusio “marseve smrti” i bio ocevidac Mariborskih pokolja.  U rujnu godine 1955. kao redovnik salvatorijanac fra Lovro je za dr. Draganovica u Rimu  s udivljenjem opisao svoje kolege pitomce-casnike i njihovo mucenistvo.  Kasnije je  odselio u Australiju i dolje kao uzoran dusobriznik mnogo godina medju hrvatskim iseljenicima djelovao.  Konacno se povratio u svoju ljubljenu Hrvatsku.  Na pocetku trecega tisutljeca svetacki je umro.  O njemu je Glas Koncila u svojem broju od 13. sijecnja 2002. napisao vrlo znacajan nekrolog, ali bez ikakve rijeci o njegovom krunskom iskazu u knjizi HH!  GK od 17. veljace 2002. taj propust je ispravio objavom mojega pisma, kojim sam citatelje uputio na fra Lovrin Dok. LV na stranicama 405-411 HH.  Ujedno sam ih pozvao da procitaju stranice 526-527 te knjige, na kojima je preslika zavrsetka fra Lovrina iskaza s 28 imena i prezimena te i s datumima i mjestima rodjenja poubijanih hrvatskih pitomaca-casnika.  Godine 1999., kad je bio otkopan jedan vrlo malen dio zloglasnih protutenkovskih rovova u Teznu kod Maribora, mnoge hrvatske novine su objavile tu dugu listu hrvatskih zrtava iz fra Lovrina iskaza, ali njegovo krunsko svjedocanstvo ni spomenuli nisu!  

 

FRA FRANJO H. ETEROVIC dao je svoj iskaz,  Dok.LVIII na stranicama 416-420 HH.   Dokument je napisan u gradu Lynch, Nebraska, tocno na Novu Godinu 1961. i potpisan je pred zapisnicarom velecasnim dr. Kamberom.  To je u knjizi prvi od 10 Dokumenata o “oslobadjanju” Zagreba u svibnju 1945.  Kao i fra Lovro Globan, O. Eterovic s udivljenjem pise o Hrvatskoj Vojsci na povlacenju kroz Zagreb.  HV nije izgledala potucena nego je bila stegovna i spremna na borbu bas onako kao oni junaci u nasemu epskom pjesnistvu!  Tjedan dana kasnije bilo je sve skroz drukcije jer su  hrvatski vojnici u cetveroredu stupali kao maltretirani zarobljenici i najveci bijednici.  O. Eterovic naglasava, da je “u tim kolonama bilo malo ustasa.”  Oni su, kako je gore istaknuto, masovno bili likvidirani i zatrpani u antitenkovskim rovovima oko Maribora.  Kao urednik-autor HH  ja Eterovicev dragocjeni dokument nadopunjujem, citirajuci dugacku biljesku na dnu stranice 420:

 

“Bijeli fratar dr. Franjo H. Eterovic tim iskazom pokazuje svoje zlatno pero i jos zlatniju redovnicko-svecenicku dusu.  Dr. Eterovic putovao je po mnogim zemljama Staroga i Novoga svijeta i posvuda je ostavio plodonosne tragove neumornoga rada za svoje velike vjersko-domoljubne ideale.  U Hrvatskoj je prozivio tocno polovicu svoga zivota, od 1913. do 1947. a drugu polovicu od 1947. do 1981. prozivio je u tudjini, najvise u SAD-u.  U Spanjolskoj je osnovao reviju OSOBA I DUH i kroz sest godina njezina izlazenja bio joj je urednik i najplodniji suradnik.  Od 1962. do 1978. predavao je klasicne jezike i filozofiju na DePaul University u Chicagu a u istome razdoblju sakupljao je biografske podatke o hrvatskim intelektualcima u  SAD-u i Kanadi i o njima izdao cetiri obsezna biografska direktorija.  Najvece njegovo dostignuce (uz suradnju profesora Krste Spalatina) jesu dvije enciklopedijske knjige: CROATIA: LAND, PEOPLE, CULTURE.  Toronto University Press, 1964. i 1970.  Na hrvatskom jeziku najbolje mu je djelo NATRAG PRIRODI.  Napisao je mnogo clanaka na hrvatskom i engleskom, uglavnom iz filozofije i klasicnih jezika.  Zbog tolikoga rada na slavu Bozju i na korist Hrvatske u 68. godini zivota ugasilo se njegovo veliko srce dok je u noci izmedju 28. i 29. listopada 1981. za pisacim stolom jos pisao o svojim najomiljenijim temama.”

 

FRA JERKO ETEROVIC, brat tek opisanog fra Franje, kao vojni svecenik iskusio je predbleiburzku i  bleibursku Kalvariju, ukljucivsi i “marseve smrti.”  On nema iskaza u knjizi HH., ali njegove patnje ipak su ocrtane u Dok. XXVIII Seada Zubcevica.  To je napisano u Rimu vec u rujnu 1945. i tu je naglaseno, da su dva svecenika, Jagodar i Eterovic, bili najvise mlaceni i batinani jer su svecenici!  Te rijeci su me potakle na trazenje detalja o fra J. Eterovicu jer  onih apokaliptickih godina sam bio fra Jerkin franjevacki subrat. Na stranicama 198-215 “Hrvatskog katolickog kalendara” od 1973. nalazi se clanak “O. Jerko Eterovic hrvatski franjevac iz Svete Zemlje” iz pera njegova brata fra Franje.  Na tih 18 stranica stoji, da je fra Jerko od godine 1924. do 1939.  zivio kao svecenicki kandidat u domovini Isusa, Marije i Josipa: u Nazaretu, na brdu Taboru i u Jeruzalemu.  Na Kalvariji, na oltaru Majke Bozje Zalosne, 25. ozujka 1939. prikazao je Bogu svoju prvu Misu a izvanredno svecanu Misu Bogu je prinio 23. srpnja 1939. u rodnome mjestu Pucisce na otoku Bracu.

 

Ondasnji ratni vihori uzrokom su bili da je fra Jerko ostao u svojoj ljubljenoj Hrvatskoj i Desetoga travnja 1941. je dozivio proglasenje NDH.  Odmah se javio da kao vojni kapelan bude od duhovne pomoci

hrvatskim vojnicima i da tako, kako jednom pise svome bratu fra Franji, “budem s hrvatskim momcima, da ih bodrim i duhovnom hranom krijepim u sve crnjim ratnim godinama.”  Kroz sve cetiri godine NDH fra Jerko je bio na terenu izmedju Zagreba i Pozege, gdje su mu hrvatski branitelji bili ponos i utjeha.   “Hrvatski momci iz ponajboljih krscanskih obitelji,” kako nadalje bratu pise, “znali su ginuti za Domovinu i ljubiti je svom dusom.”  On se je zato odlucio s njima povlaciti prema Austriji.  S njima je dijelio  patnje i  u “marsevima smrti.”  Jugo-partizani su ga kasnije u logore strpali: godinu dana u Slavnosnkom Brodu i pet godina u Staroj Gradiski.  Dne 19. srpnja 1951. pusten je na “slobodu.”  Zatim je pastoralno djelovao na raznim mjestima Provincije Presvetoga Otkupitelja, najvise u mucenickom selu Kijevo blizu Knina.  Par svojih posljednjih godina pripadao je samostanu Majke Bozje Lurdske u Zagrebu.  Dne 11. svibnja 1959. u bolnici na Rebru palo je njegovo tijelo pod udarcima mrzitelja njegovih najvecih ideala: Boga i domovine Hrvatske.  Muke i patnje fra Jerke Eterovica i 200 drugih njegovih svecenika-supatnika u Staroj Gradiski svjeze su opisane u dnevniku TE DEUM LAUDAMUS (Tebe Boga hvalimo) talijanskog franjevca Simpliciana Gomiero.   Taj dnevnik sredinom prosloga stoljeca objavljen je  od “Glasnika Sv. Ante” dolje u Argentini kao knjizica od velike povijesne vrijednosti.

 

DR. KRUNOSLAV DRAGANOVIC istaknut je u knjizi HH na 28 mjesta!  Na stranicama 86-87 i 109-111

o njemu ima cak mnogo biografskih podataka.  Knjiga je trajan spomenik njemu zbog 80 iskaza iz njegove pismohrane.  Poslije njegova prisilnog povratka u Jugoslaviju od 10.rujna 1967., previse se je piskaralo da je Draganovicevom otmicom zadan smrtni udarac pripremanom djelu o Bleiburskoj tragediji.  Moje zivotno djelo, zapoceto vec godine 1960., te i knjige na spanjolskom i hrvatskom o istome predmetu dokazom su da Udba nije izvrsila otmicu nad tim djelima.  “Moja sjecanja na dr. Draganovica” u Katolickom tjedniku od 16. svibnja 2004. takodjer jasno i glasno govore o beztemeljnosti tih prica.  O Draganovicu nas mladi povjesnicar Darko Belusic napisao je doktorsku dizertaciju, u kojoj on njega prikazuje u svijetlu mnogih solidnih dokumenatai i tako pobija hrpu lazi Draganovicevih i hrvatskih neprijatelja.

 

DR. DRAGUTIN KAMBER za vrijeme NDH bio je naddusobriznik za hrvatske katolicke vojnicke kapelane i s HV-om se povlacio u Austriju i zivot si spasio.  Kasnije je odselio u SAD te pastoralno djelovao u Detroitu, MI, i u Omahi i Lynchu, Nebraska.  Neko vrijeme vrsio je duznost urednika “Kriza”

hrvatskih franjevackih konventualaca u Gary, Indiana.  Koncem 1961. postao je zupnikom Majke Bozje Kraljice Hrvata u Torontu, gdje je sagradio prekrasnu crkvu i druge crkvene objekte.  Kod nas Hrvata u Clevelandu godine 1960. zapalio je luc Odbora za istrazivanje Bleiburske tragedije pa je on zato i zapisnicar Dok. LVIII i LIX na stranicama 416-422 HH.

 

U godini 1968. dr. Kamber je jednom kod mene gostovao da upozna “Povlacenje Hrvatske Vojske prema Austriji” generala Vjekoslava Luburica.  Tom analizom ostao je odusevljen.  Ona ga je 10. svibnja 1969. potakla da napusti samrtni bolnicki krevet i da prikaze Bogu svoju posljednju Misu za pred tri tjedna u Spanjolskoj umorenoga generala Luburica.  Dva Hrvata su dr. Kambera kod propovijedaonice podupirala da se na pod ne srusi.  Eto, on je tako odrzao najdirljiviju propovijed svojega zivota i gorko plakao skupa s dubkom punom crkvom Majke Bozje Kraljice Hrvata.  Rjeciti dr. Kamber za generala Luburica tada je rekao, da “nije bio bjegunac, nego je bio posljednji, koji je branio nas glavni grad svim sredstvima i umom… Ostao je da se bori za Hrvatsku… Nakon sto je prezivio mnoge bitke, tek onda odlazi u tudjinu, gdje ne miruje, nego nastavlja nesebicnim i strateskim radom za dobro nase Hrvatske.”  Za Vjecnu Hrvatsku i dr. Kamber je mnogo radio, pisao, propovijedao i na koncu, 30. lipnja 1969. u teskim mukama od raka u kostima umro.  “Hrvatski kalendar”  u Chicagu od godine 1970. o njemu je objavio vrlo iscrpan clanak.  U “Katolickom tjedniku” od 20. lipnja 2004. i ja sam objavio “Moja sjecanja na vlc. Dr. Kambera,” iznijevsi vrucu zelju njegovu – da netko sakupi mnostvo njegovih clanaka po hrvatskim novinama i casopisima i njih kao cjelinu objavi na dobro nase mucenicke Domovine.

 

ZAKLJUCAK.  Preuzasne pokolje hrvatskoga naroda iz druge polovice godine 1945., o kojima gore ocrtani nasi velikani svjedoce, najizrazitije je u malo redaka opisao dr. Giuseppe Masucci,

tajnik vatikanskog delegata R. Marconea pri Hrvatskom episkopatu za vrijeme NDH.  Masuccijevu

zabiljesku od 22. studenoga 1945. u njegovom dnevniku MISIJA U HRVATSKOJ (Valencija, 1967)  ovdje tocno citiram sa stranice 112 HH:

 

“Gorke suze teku bez prestanka.  Izricu se nove kazne i ljudi odlaze u smrt vjesanjem.  Cijela je zemlja natopljena potocima suza.  Nakon masakra nekoliko stotina tisuca hrvatskih vojnika i civila sa strane komunistickog rezima, strijeljanja i vjesanja sprovode se jos uvijek iz dana u dan.  Ocito je da ovakvi postupci masovnih egzekucija nisu posljedica pojedinacnih djela pocinjenih od neodgovornih elemenata, vec je to sluzbena politika postojeceg rezima.  Nema nikoga koji ne oplakuje nekoga svoga.”

 

Stoga, neka je vjecna slava dusama STOTINA TISUCA nasih mucenika a smrtnim ostacima njihovim mir u rodnoj im Domovini, za koju su svoje mlade zivote zrtvovali!

 

________________________

 

J. Ivan Prcela

 

Bad Gögging, Germany 

13. lipnja 2010

 

NAJNOVIJA KNJIGA O NDH

 

Sa devetdnevnog posjeta prekrasnome bavarskom mjestu Bad Gögging koje je nedaleko od rodne kuce Pape Benedikta XVI svoje citatelje na portalu VofC iskreno pozdravljam. Ujedno im dajem do znanja, da sam ovdje odmah dozivio jedno veliko iznenadjenje primisvi na poklon svjeze tiskanu knjigu NDH BILO JE PRAVO IME od Ilije Barbarica.

 

Ova nova knjiga od 216 stranica obradovat ce sve ljubitelje Nezavisne Drzave Hrvatske jer je ona puna dragocjenih informacija o herojskim borbama Hrvatske Vojske i njezina vodstva za ocuvanje suverene i nezavisne Hrvatske za buduce narastaje. U tome poslanju oni nisu uspjeli

jer je u Oskvrnutome proljecu od 1945. godine NDH izbrisana sa zemljovidne karte i nadomjestena zloglasnom hrvatozderskom  Jugoslavijom. Unatoc tome, HV je iza sebe ostavila trajne plodove nepokolebive vjernosti Bogu i Domovini.

 

Ilija Barbaric je prezivjeli hrvatski casnik iz Prvoga domovinskog rata. Poput svoje kamenite Hercogovine on je klasican primjer ustrajne izdrziljivosti. Ustrajan i vjeran je bio za vrijeme postojanja NDH. Ustrajan i vjeran je ostao cak i na preuzasnim „marsevima smrti“.Posljie tih zloglasnih marseva vjeran junak je ostao po sumama i gudurama svoje ljubljene Hrvatske. koja  bi pogazena od beogradske cizme hrvatozdera J.B.Tita. Svoju vjernost uzvisenim ustaskim Nacelima I. Barbaric je djelotvorno dokazao najprije kao izbjeglica u Italiji te onda kao iseljenik u Boliviju i konacno u Brazil. U brazilskom gradu Sao Paulo i danas zivi.

 

Barbaric je rodjen 1924. u Donjoj Blatnici u Hercegovini. Dragovoljno je stupio u Hrvatske oruzane snage odmah na pocetku NDH i sluzio u Obrani generala-viteza Luburica sa sjedi- stem u  Jasenovcu. Ovdje je ostao sve do sloma NDH. Uvijek je imao poseban dar zapazanja

i taj svoj talenat je upotrebio pisanjem svoga Dnevnika. Sada on iz tih svojih zapisa pred citatelje iznosi povijesne cinjenice o ustaskome Jasenovcu pred kojima bi se morali stidjeti pisci a la Bulajic, Zuroff i Goldstein (Slavko i Ivo). Prenapuhanim i laznim brojkama o ustaskim zrtvama Jasenovca ti pseudopovjesnicari ocrnili su Hrvate i prikazali ih kao tipove sklone genocidnosti. Naprotiv, Barbarica susrecemo kao jednostavna i istinoljubiva

puckoga pisca koji iz vlastitoga iskustva ondasnje burne dogadjaje opisuje onako kako su se stvarno desili a ne onako kao ih pseudopovjesnicari do skrajnosti iskrivljuju da hrvatskome narodu neopisivu stetu nanesu za sva vremena.

 

Barbariceva knjiga sadrzi iz prve ruke mnostvo materijala o Bleiburskoj tragediji  koju je on, zahvaljujuci Bozjoj providnosti, ipak prezivio. Mnogobrojni njegovi supatnici nisu imali te srece pa su zavrsili u slovenskim i hrvatskim jamama. Pisac poimence opisuje dug niz tih

hrvatskih velikih mucenika. Najvecu paznju posvecuje hrvatskome generalskom Zboru u kojemu je bilo 127 generala. Od njih je vise od polovicu poubijano od jugopartizana u poratnome „Pothvatu klaonica“.

 

U Barbaricevoj knjizi takodjer poimence nalazimo listu od 150 hrvatskih svecenika i imama. Nekima je on citave pasuse posvetio a dvojicu njih, fra Ivana Hrstica i fra Petra Gabrica koje sam ja kao svoje odgojitelje dobro poznavao, vidimo cak u dobro sacuvanim fotografijama.

Iako su obojica nekrvni mucenici, oni i drugi neubijeni vojni svecenici zbog svojih muka i patnji mogu biti ubrojeni u izabrani Zbor poubijanih mucenika.

 

Knjiga Ilije Barbarica nije znastveno pisana – sto i on sam priznaje – ali na svakoj njezinoj stranici izrazena je pisceva iskrenost, jednostavnost, vjernost i duboko uvjerenje, da ce nasa Domovina, zbog STOTINA TISUCA velikih mucenika, biti i ostati Vjecna Hrvatska. Ovo svoje uvjerenje pisac popracuje mnogim fotografijama iz organizacijskog i obiteljskog zivota. Ova knjiga uspomena obiluje i mnogim drzavotvornim clancima samoga autora i drugih pisaca.

 

Premda ja nisam clan HOP-a, Barbaricevim izborom meine je zapala cast da napisem solidan Predgovor njegovoj knjizi. Od nasega postenjacine Ilije i ja i drugi pisci povijesnih knjiga mozemo mnogo nauciti, osobito da su POVIJEST i ISTINOLJUBIVOST  ista stvar i da je u JEDNOSTAVNOSTI LJEPOTA I SADRZAJA I JEZIKA. Zbog ovih karateristika Barbaricevu knjigu o srca preporucujem.

 

Nakladnik knjige je „Naklada Boskovic“,  Tijardoviceva 22 ,  21000 SPLIT, Croatia .

Na ovoj adresi knjigu se moz naruciti po cijeni od  20 americkih dolara PLUS postarina.

Nakladnikova E-Mail adresa: boskovic@stt-com.hr

 

 

J. Ivan Prcela

 

 

Bad Gögging, Germany 

13. lipnja 2010

 

 

 


 

 

 

J. Ivan Prcela

Cleveland, Ohio

December 22, 2009

 

THROUGH MARY AND JOSEPH TO JESUS

                                                                 My Christmas Reflections

 

 

On December 8, 1942, the Solemnity of the Immaculate Conception, I made my TOTUS TUUS consecration to Our Mother and Queen in the spirit of the great classic, TRUE DEVOTION TO MARY, written by St. Louis de Monfort.

 

It was then that deep in my heart I added St. Joseph to that consecration and began a new chapter in my spiritual journey.  Today, the 60th Anniversary of my arrival in the U.S.A., I give a written expression to that New Canticle of my long and arduous life.

 

The Son of God HOMO FACTUS EST (Was Made Man) for our salvation within the Joseph-Mary virginal marriage.  God the Holy Spirit formed Jesus Christ in Mary, Virgin Wife of Joseph.  Mary gave FIRM consent to Gabriel when he asked her to be the Mother of the Promised Messiah.  Mary gave that FIAT of hers after the Angel of God had answered her question,  “QUOMODO FIET ISTUD QUIA VIRUM NON COGNOSCO (How will this be done, for I don’t know man)”?

 

According to St. Thomas Aquinas and other Doctors of the Church, with the just quoted question Mary declares for all the generations to come that prior to their Espousals both she and Joseph had made a vow of perpetual virginity.  Mary DID KNOW that she is the espoused Wife of Joseph.  She is also fully aware that her and Joseph’s Vow of Virginity is so firm that it excludes the sexual intimacy in their Covenant of Love.  It is exactly that Vow of Virginity that attracted the Eternal Word of God to leave the splendor of Heaven and become man.  The OVERSHADOWING of the Holy Spirit made Joseph’s Sweetheart miraculously fruitful!  The Holy Spirit, looking at the RIGHTEOUS Joseph as a perfect model, formed in Mary the Body of Jesus Christ, the Promised One of Ages, the Son of David and THE SON OF MAN!

 

God the Father, through the Holy Spirit making Him ONE with His Eternal Word and with the Spirit Himself, imparted to Mary His own fruitfulness to bring forth God-Man.  With this Decision made from all eternity God the Father makes Joseph HIS VICAR in relation to Jesus.  He makes him the VIRGINAL father of the Eternal Word MADE FLESH!

 

“God the Son came down into Mary’s virginal womb as a new Adam into his Earthy Paradise,” writes St. Louis de Montfort in the beginning of his TRUE DEVOTION TO MARY.  To these weighty words I add that Jesus became a New Adam and The Son of David THROUGH St. Joseph whom the Gospel of St. Matthew also calls THE SON OF DAVID.  Thus St. Matthew proves me right when I refer to St. Joseph as New Adam too, for as the Husband of Mary he is counterpart of Adam.  Of course, Jesus Christ is NEW ADAM par excellence, for He is THE SAVIOR of Adam and his posterity.

 

“God-Made-Man found his glory,” as St. Louis de Montfort continues, “and that of his Father in hiding his splendor hiding his splendor from all creatures here below and revealing them only (sic) to Mary.”  To these words of that great French Saint I would like to add that the Incarnation of Word of God was also announced to St. Joseph who in Matthew’s Gospel receives from Heaven the AWSOME Revelation.  Jesus

Christ the Incarnate Word of God glorified His independence and His glory depending on Mary AND JOSEPH too.  He was obedient TO THEM, for THEY were His Parents – PARENTES EJUS, as St. Luke

Repeatedly relates in his Gospel.  In the light of the Gospels, especially that of Luke, confidant of the B. V. Mary, that God-Man Jesus Christ depended both on Mary AND JOSEPH in His conception, His birth, His

Circumcision, His Presentation in the Temple, His flight into Egypt, His official Pilgrimage to the Temple in Jerusalem and, above all, in His Long-Hidden Life in Nazareth.  It was Mary AND JOSEPH who fed Him, cared for Him, educated Him and sacrificed Him daily to the Father for the salvation of the world.

 

Yes, Mary was at the feet of the Cross without Joseph.  Even so, his invisible presence was felt by Mary, for she had witnessed for a long time that Joseph fed the Lamb of God for the Cross on the Calvary.  The Sorrowful Mother AS JOSEPH’S WIDOW represented him there.  Both to Mary AND JOSEPH we can apply St. Paul's’words that "Eye has not seen, ear has not heard and heart has not understood” the beauty, the grandeur, the excellence of Mary AND JOSEPH.  Both of them are a miracle of miracles of grace, nature and glory.  To the teaching of St. Louis de Montfort I add ANOTHER DIMENSION, that of St. Joseph The Silent.   His silence and humility notwithstanding, we ought to give him the highest possible tributes – ALL BECAUSE OF JESUS AND MARY’S GLORY!

 

Mary AND JOSEPH, as I am fond of expanding Montfortian thoughts, as Jesus’ Parents have been unknown up to now, and that is one of the reasons why JESUS IS NOT KNOWN IN THE WORLD AS HE SHOULD BE.  “If then, as is certain, the knowledge and the kingdom of Jesus Christ must come into the world”, St. Louis de Montfort continues, “it can only be as a necessary consequence of the knowledge and REIGN of Mary.” What about Mary’s Husband and THE UNCROWNED KING OF ISRAEL, St. Joseph?

It is through the Joseph-Mary VIRGINALE CONNUBIUM (Virginal Marriage) that the Eternal Word of God entered into history of the mankind.  It is only through this August Couple, now that the natural marriage between one man and one woman is systematically undermined throughout the world, that the mankind will come out of the moral chaos, living according to the divine and natural law.

 

Furthermore, St. Louis de Montfort teaches us that “Jesus gave more glory to God the Father by submitting to Mary for thirty years than he would have given him had he converted the whole world by working greatest miracles.”  This is indeed a lofty teaching but it altogether neglects our dear St. Joseph, although AS CARPENTER OF NAZARETH Jesus had spent much more time obeying His Abba-Daddy Joseph than that He had done obeying His Mother Mary.  The SAINT JOSEPH, the second dimension in my spiritual life, ii the fruit of my TOTUS TUUS consecration to Mary.  Our Mother and Queen, judging by her apparitions in Knox, Ireland, and Fatima, Portugal, is smiling from Heaven at these reflections of mine.  After all, my HIGH AIM with them is Jesus’ and her glory – PROPTER JESU ET MARIAE GLORIAM, as St. Jerome would say.

 

“God the Holy Spirit, who does not produce any divine person, became fruitful through Mary”, writes the ever more popular St. Louis de Montfort.  However, I would like to expand his reflections by elaborating on them and developing them further.  The Holy Spirit espoused Joseph’s Virgin Spouse and in her womb produced His greatest masterpiece, the Incarnation of the Eternal Word of God.  On learning about this unfathomable Mystery, Joseph, considering himself unworthy to be Mary’s Husband, seriously thought about dismissing Mary quietly.  BEING A JUST MAN, HE DID NOT WANT TO DO ANY HARM TO MARY, THE LIVING TABERNACLE OF GOD HIMSELF.  The Heaven was alarmed by Joseph’s plans.  That is why the Heavenly Father sent an Angel to talk him out of that planning.  The Angel, most likely Gabriel, appeared to him in a dream and announced to him how that Great Mystery had taken place – BY THE OVERSHADOWING OF THE HOLY SPIRIT.  That’s why the Heavenly Father wants him to take the already Espoused Wife into his home, keep the Covenant of Love with her and, according to the Holy Trinity’s ETERNAL PLAN, assume the fatherly duties over Mary’s Child.  St. Joseph, immersed in doing God’s will ROSE and TOOK Mary into his home.  Next six months Mary and Joseph spent in prayerful adoration, hard work and parental preparations for the First Christmas.

 

Unexpectedly, Joseph and Mary had to travel to Bethlehem to satisfy the whims of Cesar Augustus, who had just decreed that his subjects should register in their ancestors’ town.  Joseph, because he was of the HOUSE AND LINEAGE OF DAVID, went with his pregnant Wife to David’s town of Bethlehem.  Here only shelter they found was a stable because there was no place for them in the inn.  It was here that the Savior of the World and Son of Virgin Mary lay in the manger.  Immediately, the heavenly Angels sang the Hymn, GLORIA IN EXECELSIS DEO, and then directed the shepherds of the area to go in haste to worship the New Baby, Savior of the World.  They promptly obeyed the heavenly command, went to the stable, where THEY FOUND MARY AND JOSEPH, AND THE INFANT LYING IN THE MANGER.

 

The above world-changing words of Luke’s Gospel clearly emphasize the fact that the First Christmas was a family festivity.  That Family consists of the three persons.  This is the Jesus-Mary-Joseph earthly Trinity.  Our Lord and Redeemer loved the family life so much that He wanted to be conceived of an Espoused Virgin.  Mary is Her name and She is Virgin Spouse of Joseph.  The Third Person of the heavenly Trinity made Mary and Joseph’s virginal matrimony fertile with Child.  He was to save the world from its sins.

 

The Eternal Word MADE FLESH was first adored by Mary and then by Her Virginal Husband Joseph.

Mary was the Living Tabernacle and Joseph the first adorer in front of that Tabernacle.  When they were in Nazareth and contemplated there the Great Mystery of the Incarnation, Mary and Joseph were making the preparations for the First Christmas, the Source of Peace, Joy and Love of our Christmases. Mary was preparing the diapers and other clothes for Her Son, while Joseph worked so hard to feed his Wife and the tiny Divine Person in Her womb.  He too was getting ready for the arrival of the arrival of the Savior of the World.  Joseph worked on the cradle in which to lay the Divine Child.  Both Mary and Joseph were singing to the Savior the Bible canticles, especially so many Messianic Psalms of David that would be fulfilled in them too as the Parents of the Son of Man.

 

As already noted, their peaceful and prayerful life in Nazareth was suddenly interrupted by Caesar Augustus’ edict, Joseph as the glorious Son Offspring of David had to travel from Nazareth to Bethlehem with his pregnant Wife Mary.  To reach that City of David he and his Wife had to travel ninety miles.  Joseph’s donkey was used for this distant traveling.  The donkey carried Mary and the most necessary household articles.  When the two Spouses and their animal arrived in Bethlehem THERE WAS NO ROOM FOR THEM IN THE INN!  There was.  There was no room for them in the Bethlehem houses

Where Joseph tried to shelter his Wife about to give birth to the Desired One of Israel and other nations.

Being familiar with City of Bethlehem and aided by shepherds, Joseph took Mary and all their modest belongings into a nearby cave.

 

Prophet Isaiah’s prediction that ox and donkey would recognize and adore their Creator were fulfilled.

The Bethlehemites, to Joseph’s chagrin, refused to shelter God-Made-Man and His Parents! In spite of that, the stable in which Jesus was born is the beginning of the Great Mystery, the Church.  That stable is a figure of the Church, whose altar is the manger, whose Protector is Joseph, whose ministers are shepherds, whose priests are Angels, whose High Priest is Baby Jesus and whose throne is the B. V. Mary.  It was first in this Tabernacle when they were in Nazareth and now it is on this Throne, Mary’s lap in Bethlehem that Jesus is exposed first for Joseph’s adoration, then for the adoration of the shepherds and finally for the adoration of the Three Wise Kings from afar.

 

Moreover, it was on the Throne of Mary’s knees that Joseph circumcized the Divine Child, shed the first drops of His Most Precious Blood and called the Child Jesus, pronouncing that two-syllable Word containining in itself all other words of the Bible,Tradidion and liturgy.  Led by Joseph’s shining example let’s approach Jesus’ Throne, His Mother Mary, with the greatest possible reverence and confidence in Her.  While adoring the Incarnate Word of God, let us in the spirit of His IMMACULATE PARENTS offer Him to the Eternal Father for the salvation of every single person in our troubled war, including the pre-born children.  Jesus, Mary AND JOSEPH, teach us how to pray and work with you, the earthly Trinity, for the salvation of the world.  Amen.

 

                                                                            J. Ivan Prcela

 

Cleveland, Ohio

December 22, 2009

 


 

J. Ivan Prcela

This address was delivered at Regina High School

South Euclid, Ohio – December 15, 2009

 

 

                                A New Song of the IMMACULATE CONCEPTION in My Life

 

                                                                                                            Cantate Domino canticum novum,

                                                                                                            quia  mirabilia fecit.  (Psalm 98:1)

                                                                                                                                                  

 

 

Very esteemed Ms. DeCorpo and dear theology students!

 

Even though you , my three daughters,  two granddaughters, alumnae, the entire Regina High family and I  are still profoundly sad because of the announced closing of this great institution after 57 years of its existence, I am nonetheless more than happy that you have invited me to address you during this holy Season of Advent.

 

I have entitled this address,  “A New Song of the Immaculate Conception in My Life,” because the Marian hymn, TOTA PULCHRA ES, MARIA (You are totally beautiful, oh Mary), has been on my lips for over seven decades.  For six years of my studying in the Franciscan Seminary of Sinj, Croatia, one hundred seminarians and I chanted it every Saturday evening.  As a young Franciscan I chanted it also in the subsequent eight years, the first four in my native Croatia and the other four as a WWII refugee student at the International Franciscan Antonianum University in Rome.

 

In 1949, when I had arrived in the U.S.A. as its Delayed Pilgrim and Christmas present, I chanted that Hymn in honor of our Immaculate Mother and Queen all alone till the end of 1963.  Exactly forty-six years ago this month, I began chanting that Hymn with my UNGORGETTABLE  Spanish-born wife Amelia.  The story about Amelia’s medallion I am wearing around my neck you already know from my granddaughter Kristina Jackson.

 

 On December 8,1942, that prayerful chanting led me into an altogether new chapter of my spiritual life. On that Solemnity of the Immaculate Conception I made my TOTUS TUUS, Totally Yours, consecration to the Queen of All Hearts according to the great classic, THE TRUE DEVOTION TO THE B. V. MARY, written by St. Louis de Montfort.  That new chapter of my life, you’ve guessed it, is MY SPECIAL DEVOTION TO ST. JOSEPH.  With her excellent essay, “Who has been the most Christ-Like in My Life,”

Kristina has informed you about that devotion of mine.  Attached to her essay is my “Prayerful Salutation to St. Joseph.”   Kristina characterizes it “One of the greatest works” of mine.  That’s why she and her Mom have just made a lot of copies of the Salutation and want each one of you to have a copy for your prayer life.

 

On the top of the Salutation there is a three-word formula in Latin, IMMACULATAM IMMACULATO COMMENDAVIT, which means: God has entrusted the Immaculate Wife to the Immaculate Husband.  This bold belief has been in my heart for decades; however, in that brief form it had come to me from my late wife Amelia a few days after on July 6, 2002 she had entered the Heavenly Jerusalem.  Before that date, as she was approaching her last day here on earth, I repeatedly asked her to give me from Heaven a sign how I can best spread her own and my special devotion to St. Joseph.  She had also begged me time and again to put in writing our Josephine reflections we had shared during our entire married life.  I promised her that I would do so and I’ve kept my promise to this very moment.  She too had promptly fulfilled my wish.

 

In the 1944-1945 school year at the Franciscan Theological Institute in Makarska, Croatia, I first came upon a claim that St. Joseph in the very first moment of his existence had a higher degree of the sanctifying grace than even his counterpart Adam before the Fall in the Earthly Paradise.  I learned about that claim from Dr. Stjepan Baksic, professor of theology at University of Zagreb.  I had read his book, SV. JOSIP

(St. Joseph), and the book has left on me a lasting impact.  That noted theologian claims that St. Joseph,

because he belongs to the Jesus-Mary-Joseph Order of the Hypostatic Union, was like his Wife Mary

IMMACULATELY conceived in the womb of his mother.  The big word “hypostatic” is derived from the Greek noun “hypostasis,” meaning “person.”  The theologians use that word of the Greek origin to indicate   ONE PERSON in Jesus Christ, the divine Person which unifies His divine and human nature.   According to God’s Plan made from all eternity, the only mission of Mary and Joseph from the very first moment of their existence was to serve the Eternal Word of God MADE FLESH.  That’s why theologians, including several Popes, teach us that Mary and Joseph AS PARENTS of Jesus belong to the Order of the Hypostatic Union.

 

Right after World War Two, when I was a student at Antonianum in Rome, I found out that Fr. Karlo Balic, well-known mariologist, also holds Dr. Baksic’s views about St. Joseph’s Immaculate Conception.  Once, after having heard my confession, Fr. Balic even prophesied in front of me, his penitent, that in a very distant future the Church will include St. Joseph in the sublime dogma of the Immaculate Conception.  In the Order of the Hypostatic Union, as he put it, we CANNOT admit either original or actual sin! Fr. Balic’s words are to be taken seriously, for he is one of the greatest, if not THE GREATEST mariologist of the 20th century.  That’s why Pope Pius XII had commissioned him to formulate the text of the proclamation of Mary’s  Assumption into heaven.  On All Saints Day 1950 Pope Pius XII solemnly proclaimed that Article of Faith.  In remembrance of that Day the Marian medallion you see around my neck was made that year!

 

Another Croatian Franciscan luminary and a noted philosopher-theologian, Fr. Kvirin Vasilj, once told me that during his entire life as Franciscan he had firmly believed that Joseph and Mary AS THE PARENTS of Jesus Christ were redeemed in a unique way: they were preserved from the original sin!  That is why

whenever I express my belief in the Immaculate Conception of St. Joseph,  I always stress that I had learned this from the Croatian Franciscan School.  Because of my long Franciscan schooling, I consider myself a member of that School.  As such, I am also a devotee of Blessed John Duns Scotus.  If this Subtle Doctor of the Franciscan Order had been able to discover the great Mystery of Mary’s Immaculate Conception in the Scriptures and Tradition , the Croatian Franciscan School too, with the help of the Holy Spirit, CAN discover the sinlessness of St. Joseph in those divinely-inspired sources.  Such reflections are especially possible during the holy Seasons of Advent and Christmas.

 

Dear students of theology!  During the Advent days you and I are receiving Christmas cards on which Mary is more or less of your present age.  When the Eternal Word was made flesh she was FIFTEEN OR SIXTEEN YEARS OLD.  Her Husband Joseph, however, in order to “prove” Mary’s perpetual virginity, is presented to be as old as I am – in his 80’s!  If he had been that old, his Jewish compatriots would have never considered him the biological father of Jesus as they DID.  The B. V. Mary, who knew best and who had correctly informed St. Luke, calls her Husband NOT the foster father of Jesus but simply FATHER.  Her own words to Gabriel “I do not know man” point out both to her and her Espoused Husband’s virginity!  In the whole context of Luke’s and Matthew’s  Infancy narratives, Mary, Luke and Matthew also point out to Joseph’s VIRGINAL fatherhood. In addition, this kind of Joseph’s fatherhood is pointedly shown in Jesus’ family tree as related in both Luke’s and Matthew’s Gospels.  In both of them St. Joseph, in the long list of FORTY-TWO generations, is the last GOLDEN LINK through which, BECAUSE HE WAS VIRGIN-HUSBAND OF VIRGIN-WIFE, Jesus became a member of the human race!

 

During the Advent and Christmas weeks many, many Biblical texts of liturgy bring out to our attention

St. Joseph’s sublime dignity, especially that of the Husband of Mary and VIRGINAL father of Jesus.  The Gospels speak clearly about St. Joseph being the Husband of Mary.  They do not speak about his VIRGINAL fatherhood that clearly.  However, St. Joseph’s VIRGINAL fatherhood is much more clearly described in the Church Fathers, Church Doctors and other theologians.  The most important of these are

St. Jerome and St. Augustine.  St. Jerome, for instance, against the heretic Helvidius defends intrepidly   not only Mary’s but also Joseph’s perpetual virginity.  He does this PROPTER MARIAE GLORIAM, because of Mary’s glory.  Because of Mary’s, and I might add, because of Jesus’ glory, my spouse Amelia from Heaven and I down here on earth have extended the Catholic theologians’ dictum, VIRGINEM VIRGINI COMMENDAVIT (Virgin-Wife is Entrusted to Virgin-Husband), into that three-word formula on the top of my Prayerful Salutation to St. Joseph. 

 

As pointed out above, my granddaughter Kristina considers that Salutation “one of the greatest works” of mine.  The Salutation, is not as voluminous as my books, OPERATION SLAUGHTERHOUSE of 1970 and 1995 and HRVATSKI (Croatian) HOLOKAUST of 2001 and 2005.  This notwithstanding, the

Salutation is the core of my theological views on St. Joseph.  In it I speak about St. Joseph’s

sinlessness, his spousal love, his virginity, his fatherhood, his royal dignity and, above all, about his being the savior of the Savior of the World.

 

The content of my Salutation to St. Joseph goes back to the days when I was 23 years old.  In 1980 it reechoed at the Resurrection Mass for my Dad.  On July17, 2002, I myself delivered it at the

funeral of my brother, Fr. Bonaventure Prcela, OFM. The Salutation was published in the following publications: “Queen of Hearts Magazine”of the Montfortian Fathers, “Zajednicar (The Fraternalist)” of the CFU, “Guardian of the Redeemer”of Oblates of St. Joseph, the “Messenger of St. Joseph” in Karlovac, Croatia, and by several Croatian Internet portals.

 

Although The Prayerful Salutation to St. Joseph had been in my heart for a long time, it was in 1974 that I first had penned it down.  In the Jubilee Year 2000, without those three words in Latin on the top of it, I had even sent it to Pope John Paul Two.  By FIFTEEN YEARS my Salutation had preceded His Holiness’ Apostolic Exhortation, REDEMPTORIS CUSTOS (Guardian of the Redeemer), of 1989.  Even so, Pope John Paul Two’s Exhortation on St. Joseph and my Prayerful Salutation are similar.  This can be said especially about the late Supreme Pontiffs following words: ADAM AND EVE WERE THE SOURCE OF EVIL WHICH WAS UNLEASHED ON THE WORLD, WHEREAS JOSEPH AND MARY ARE THE SUMMIT FROM WHICH THE HOLINESS SPREADS ALL OVER THE EARTH.  These immortal words of the late Supreme Pontiff, as I see them, are the confirmation of what my late spouse and

I want to say with the three Latin words, IMMACULATAM IMMACULATO COMMENDAVIT.

 

The above -quoted THIRTY words of John Paul Two and his entire Apostolic Exhortation on the dignity and glories of St. Joseph are to be reflected on and further developed.  I am doing exactly that with this address and with a long series of my articles in this folder I have brought here with me.

 

Dear young Ladies!  Thank you for listening to me so respectively!  May St. Joseph, the Son of David, pray for you and guide you in the ever faithful service to Jesus and Mary this day and all the days of your life!

 

 

                                                                   J. Ivan Prcela

 

This address was delivered at Regina High School

South Euclid, Ohio – December 15, 2009

 


J. Ivan Prcela

Urednik-pisac HRVATSKOG HOLOKAUSTA

 

Cleveland, Ohio – 2. prosinca 2009

 

IZJAVA ZA HRVATE U DOMOVINI I ISELJENISTVU

 

Iz mojih knjiga, predavanja, govora i mnostva clanaka Hrvati u domovini i iseljenistvu znaju, da sam ja u godine 1947. bio student teologije na Papinskome sveucilistu Antonianumu u Rimu i da sam u SAD-u od godine 1949. sve do dana danasnjega. Ravnih 60 godina bas u ovome mjesecu!  Za moje obitavaliste sredinom godine 1947., te vazne godine u zivotu hrvatozderne Jugoslavije, svi znaju osim vlasti Republike Hrvatske.  Radi njihova “neznanja” ja sam Hrvat bez hrvatskog drzavljanstva i bez prava glasa u Republici Hrvatskoj!

 

Unatoc mojemu hrvatskom NEDRZAVLJANSTVU, kao sin Hrvatske, kao hrvatski javni djelatnik I urednik-pisac knjiga OPERATION SLAUGHTERHOUSE (Pothvat klaonica) i HRVATSKI HOLOKAUST ja ipak djelujem u ovogodisnjoj predsjednickoj kampanji,  Preko akademika Josipa Pecarica javio sam se kao podupiratelj Prof. dr. Miroslava Tudjmana.  On KAO DRZAVNIK I DOSTOJAN sin Oca Republike Hrvatske junacki i bezkompromisno nastupa protiv presizanjima Repuplike Slovenije za dobrim komadom hrvatskog mora, kopna i zracnog prostora.

 

Misleci da i svojim e-mailom od 26. studenoga preko akademika Pecarica opet dajem svoj potpis i podrsku Prof. Tudjmanu, Josipu Pecaricu sam toga dana uputio sljedecu poruku:  “Postovani hrvatski brate! I od mene kao hrvatskog javnog radnika i pisca na engleskom i hrvatskom jeziku o HRVATSKOM HOLOKAUSTU Bleiburske tragedije imate  potpis.  Ujedno Vam saljem svoj najnoviji clanak ‘Manhattanska deklaracija: poziv na duhovnu revoluciju.’  Velika Vam HVALA na svemu sto poduzimljete u predsjednickoj utrci za M. Tudjmana, sina Oca Republike Hrvatske.”

 

Ova moja ocita podrska nikome drugome osim Prof. Tudjmanu – mojom pogrjeskom jer na taj dan nisam uopce procitao e-mail akademika Pecarica – otisla je u javnost kao da ja podupirem Hloverku Novak Srzic da ostane na celu HTV-a.  Kad sam preko urednika portala “Blog i Hrvati,” preko J. Pecarica i preko drugih portala KATEGORICKI izjavio, da ja Hloverku ne podrzavam niti po svojoj savjesti mogu podrzavati, moja izjava je protumacena kao da ja podrzavam Denisa Latina!

 

Dne 1. prosinca, preko interneta sam dao izjavu, da mene uopce ne zanimaju ni Hloverka ni D. Latin ni itko drugi od “anitifasista” na HTV-u.  Ovome sam jos nadodao, da bih ja, da sam u mogocnosti dati im otpusnicu, sve smjesta otpustio s HTV-a i njih nadomjestio onima, koji cvrsto vjeruju, da u Republici Hrvatskoj i na HTV-u moraju vladati samo Bog i Hrvati.  Iz moje jezgrovite i kratke poruke od 26. studenoga ocito je, da ja tim rijecima podrzavam samo Prof. dr. Miroslava Tudjmana.  U tome mojemu e-mailu ni spomena nema Hloverke ni D. Latina ni Stankovica ni Cice Senjanovica niti ikoga drugoga na HTV-u.

 

Nabrojene osobe mene toliko zanimaju da vec dugo vremena ja njih uopce ne gledam HTV-u.  Novosti o dogadjajima u domovini uglavno pratim na internetskim portalima HSK-a. Hrvati Amaca, Voice of Croatia, Blog i Hrvati, na portalu Bosanskog nacionalnog kongresa i na jos nekoliko drugih portala.  Svi spomenuti portali objavili su dug niz mojih clanaka, na cemu im veliki HVALA!  Ujedno ih molim, da mi oproste MOJU VELIKU POGRJESKU, koju sam gore analizirao.  Tom pogrjeskom sam prouzrocio neugodnosti akademiku Josipu Pecaricu, kojega ja osobno uvelike cijenim zbog njegovih neprocjenjivo velikih djela za dobrobit Vjecne Hrvatske.  Neugodnosti sam SVOJOM POGRJESKOM nanio i samome sebi samo zato jer nisam procitao onaj e-mail akademika Pecarica.  Samo cijenjeno ime JOSIP PECARIC, bez citanja njegove poruke, mene je potaklo na pisanje e-maila od 26. studenoga.  MEA CULPA, MEA CULPA, MEA MAXIMA CULPA!

 

Uz najbolje zelje i moje zarke molitve Bogu, da Hrvati i Hrvatice u domovini i iseljenistvu 27. ovoga mjeseca za predsjednika izaberu osobu, cija ce ideja-vodilja biti da u Hrvatskoj moraju vladati samo BOG I HRVATI, sve svoje citatelje od srca pozdravljam.

 

                                                       J. Ivan Prcela

                                                       Urednik-pisac HRVATSKOG HOLOKAUSTA

 



Za VoC

23.8.2009

 

J. Ivan Prcela

Postovana i draga Ivana,

(...)

Veliki i u katolickome svijetu poznati mariologist Pere Rene Laurentin i ja slazemo se, da je u Medjugorju vec u prvih nekoliko godina bilo vise MILIJUNA hodocasnika eharistijskog zara nego u samome Lurdu! U 28 godina Medjugroskog fenomena u Medjugorje je doslo TRIDESET MILIJUNA hodocasnika. Upravo zato zupu Sv. Jakova Apostola u Medjugorju ja zovem Globalnom medjugorskom zupom.

Neka je zato HVALA BOGU sto je Benedikt XVI, najiteligentniji papa u proslih 500 godina, "slucaj Medjugorja" od posvadjanih nasih hrvatskih duhovnih pastira preuzeo u svoje ruke. Ja sam mu se danas, poslavsi mu moj najnoviji odgovor The Wandereru, od srca zahvalio na njegovoj odlucnosti Vrhovnog pastira citave Crkve.

The Wanderer od 20. ovoga mjeseca nadahnuo mu je na razmisljanje o clanku na hrvatskom koji cu izazovno obraditi pod naslovom STO JE HRVATSKO-SRPSKA-MUSLIMANSKA KATOLICKA KULTURA?

Eto, dr. Ivo Sanader napustio je svoju kravu muzaru - nasu dragu Hrvatsku - u njezinoj najvecoj politickoj i gospodarskoj krizi. Ti si njega najbolje javnosti prikazala pa Te zato jos uvijek smatram mladom OSTROUMNOM Hrvaticom.

Ja Te ipak ne bih nazvao ostroumnom teoloskinjom. Uza sve to, zelim Ti da u ljubavi prema Bogu i bliznjemu nadmasis cak i najostroumnije teologe.

Jos jednom, od svega Ti srca HVALA na dugome osvrtu mojega najnovijega clanka.

(...)

Ivan


 

 

John Prcela

Cleveland, Ohio

August 26, 2009

 

Dear Fr. Mitch Pacwa,

 

 

As I am sending EWTN my modest monthly gift and to you a copy of my deeply-felt letter (actually an article) to The Wanderer in the defense of the Medjugorje phenomenon, let me this time introduce myself in a special way - as a student and relative of the four Croatian martyrs: the student of Frs. Raphael Kalinic and Stanko Milanovic, both Franciscans; the relative of  Fr. Marcellus Cabo, a Chicago-born Franciscan, and of Kristina Susnjara, a laywoman of my native Catholic parish in Trilj, Croatia.

 

Fr. Kalinic, whom I consider our Croatian “St. Maximilian Kolbe,” on September 24, 1943, was burnt alive by Nazis after having just administered the last rites to a dying parishioner of Our Lady of Sinj Shrine in Sinj, Croatia.  Fr. Milanovic, the Croatian “St. Miguel Pro,” on November 10, 1944, as a Croatian military chaplain of the Sinj units was killed by a firing squad of Tito’s Yugoslav communists.  His last words were the three exclamations – LONG LIVE CHRIST THE KING!

 

Fr. Cabo, my first cousin , was on September 24, 1974 stabbed to death by an American Indian extremist.

At that time Fr. Marcellus was the pastor at the Indian Reservation in Neopitt, Wisconsin.  I call him the American Croatian “St. Sebastian the Martyr”.  Fr. M. Cabo’s and my own second cousin, 21-year-old Kristina Susnjara, was in January 2008 many times stabbed to death by a young Croatian assailant because she did not want to consent to his lustful desires.  I consider her our Croatian “St. Maria Goretti.”

 

Those four Croatian martyrs and the enclosed letter of mine to The Wanderer show you, Fr. Mitch, that my life is deeply touched by my ever-suffering and ever-vilified native Croatia.  You, being a descendant of the Polish forbears, also martyrs for the Catholic Faith and their beloved Poland,  understand our Croatian plight.  Consequently, on EWTN you recently CORRECTLY explained the Medjugorje phenomenon.  The third paragraph of my attached letter reflects your views.  The fourth paragraph, however, fills me with a justified ire at Mitchell Kalpagian’s misidentifying us Catholic Croatians as belonging to the abnormal Croato-Serb-Muslim Catholic culture, prone to the war!  What a loaded  CONTRADICTIO IN TERMINIS!  What an insult to me and to all Croatian Catholics, including especially those in the B. V. Mary’s Medjugorje!

 

Fr. Mitch, I admire you for your profound knowledge not only of the Bible but also of the history of East Europe.  May you, with the help of Our Lady of Guadalupe Mother of Love and Civilization, and all other EWTN apostles change the CULTURE OF DEATH into the CULTURE OF LIFE AND LOVE in U.S.A., in Europe and in the entire world!

 

In Jesus-Mary-Joseph,

 

 

John Prcela

 

 

August 26, 2009

 


John Prcela

Cleveland, Ohio

August 21, 2009

 

Dear Editor of  “The Wanderer,”

 

 

There we go again, you with Mitchell Kalpakgian’s book review, “A Vast Religious Illusion (The Wanderer of August 20),” on D. A. Foley’s recent book on the case of Medjugorje and I with my third letter on the same phenomenon. Foley comes again with his vitriolic attack, this time with the book, UNDERSTANDING MEDJUGORJE: HEAVENLY VISIONS OR RELIGIOUS ILLUSIONS.  Kalpakgian more than follows the suit, characterizing the Medjugorje religious phenomenon as a vast illusion!

 

When in the midsummer of 1981 the six Medjugorje seers were harassed and their then pastor Fr. Jozo Zovko was by the Yugoslav communist authorities persecuted, prosecuted and sent to prison in Citluk, Herzegovina, for the duration of eighteen months, Bishop of Mostar P. Zanic intrepidly stood up in their defense, citing Chapter 5, verses 38-39 of the Acts of the Apostles, as follows: ”Let them alone.  If their purpose of activity is human in its origin, it will destroy itself.  If, on the other hand, it comes from God, you will not be able to destroy them, without fighting God himself.”

 

To the chagrin of THIRTY MILLION Medjugorje pilgrims, constituting the global Medjugorje parish community, Bishop Zanic and his still ruling, fiery successor Bishop R. Peric, instead of following the just quoted divine principle, with the Medjugorje case got entangled in a long scandalous clash with a few local Franciscans.  That’s why, it is of paramount importance that Pope Benedict XVI has taken the Medjugorje case into his own hands, forbidding the officially-sponsored pilgrimages to Medjugorje and allowing the faithful of the Ecclesia Orans to continue their prayerful Eucharistic zeal, their private pilgrimages and their Christian charity.

 

The Christian charity – I emphasize this again – is lacking in D. A. Foley’s and also in M. Kalpakian’s writings on the Medjugorje phenomenon. Both of them erroneously maintain that Medjugorje has created a misguided quest for ‘signs and wonders’ into “a vast, if captivating religious illusion”.  On the contrary, according to the world-renowned Mariologist Fr. Rene Laurentin’s classic on the Medjugorje apparitions, according to the books of the Medjugorje-inspired converted and cradle Catholics and also according to my own writing and witnessing,  Medjugorje has been from the very outset to the

present a center of sacramental life and Eucharistic fervor that are not at all behind Lourdes itself.

 

Foley and Kalpakgian are altogether wrong in their pointing out that “the ethnic and ‘clan vendettas (sic)’between Croatians, Serbs and Muslims (what is this unheard-of nationality?) have formed an abnormalCatholic (sic) culture prone to the war.”  This, as well Foley’s characterizing the WWII Croatian regime AS FASCIST, is an insult to me and to all Croatian Catholics.  Our longer than millennial history, including the one during and especially in the aftermath of WWII, is marked with our proverbial faithfulness to the KRST CASNI I SLOBODA ZLATNA, that is, the Croatian people have been ever-faithful to the GLORIOUS CROSS AND THE GOLDEN LIBERTY.

 

Kalpakgian, following Foley’s biased thinking, writes against the Medjugorje phenomenon on another shaky and ANTI-ECUMENICAL ground, namely, that its “charismatic spirituality with its sources in Protestantism is alien to Catholic experience”.  Of this “emotionalism”, to use their own expression, they also accuse the widely-respected Fr. Jozo Zovko, forgettting altogether about his eighteen-month imprisonment and about his life of long sufferings for the glory of Our Lady of Peace.

 

Besides Foley’s and Kalpakgian’s UNCHARITABLE writing about Fr. Jozo Zovko, they are also attacking the Medjugorje seers personally.  This is the very first time that I see the seers’ and even their parents’ characters attacked!  Moreover, they are “accusing” Our Blessed Lady for not holding the Rosary in her Blessed hands as she does in the Lourdes and Fatima apparitions.  Our Lady,  Seat of Wisdom, knows her Medjugorje children by far better than The Wanderer’s mentioned reporters do.  She does not have to hold the Rosary, she does not have to teach it to the Medjugorje seers either, for the Rosary is their and their families’ way of life.  THEY ALWAYS CLUTCH THEIR ROSARY AND PRAY IT TO THE EDIFICATION OF THE ENTIRE CATHOLIC WORLD.

 

Foley and Kalpakgian,  comparing the Virgin’s reported apparitions in Medjugorje with those in Lourdes and Fatima, want to convince their readers that the Medjugorje message is altogether different from the one in Lourdes and Fatima. Thanks to God, their shallow arguments CANNOT convince me and other THIRTY MILLION Medjugorje pilgrims, for Our Lady’s of Peace constant message, as we have known it for almost three decades, is the message of the Gospel itself: PRAYER, FASTING, PENANCE AND PEACE.  We the pious American Croatian Catholics, led by the Croatian Catholic Union in the U.S.A. and +, with our contributions in 1970 had erected a beautiful Chapel of Our Lady of Peace in the National Basilica of the Immaculate Conception, Washington, D. C.  We had thus anticipated the Medjugorje apparitions NOT by one but by ELEVEN YEARS!

 

The Wanderer’s reporters, writing about the Medjugorje case, find a fault even with the picture of Our Lady of Peace in Medjugorje.  That picture is represented by a beautiful statue right on the piazza of the St. James Church there in Medjugorje.  That venerable picture and the photographs of the Medjugorje seers are seen daily in the international Rosary of the Global Catholic TV Network, EWTN.  Hopefully, the EWTN will not remove them because of The Wanderer’s vitriolic pages against the Medjugorje

phenomenon which is reverberating across the Catholic world.

 

There are other aspects of Foley’s and Kalpakgian’s anti-Medjugorje writing that are worth analyzing .  In spite of that need, this analysis of mine suffices for now.  All in all, Foley and his reviewer are not, as they claim to be, comprehensive, historical and objective.  Above all, they are NOT charitable and, consequently, they DO NOT follow Benedict XVI’s directives.  Let us follow Peter the Rock in the Medjugorje and all other cases that are affecting our Catholic Faith.  For this Catholic faithfulness we humbly and fervently pray to Mary Our Lady of Peace and to St. Joseph the Protector of the Church.  Amen.

 

 

John Prcela

Editor-author of OPERATION SLAUGHTERHOUSE and

                           HRVATSKI HOLOKAUST

 

 

Cleveland, Ohio

August 21, 2009

 


                                             KUGA ANTIFASIZMA RUSI DRZAVU HRVATSKU

                                                                          Pise J. Ivan Prcela

 

 

Ucitelji-utemeljitelji kuge komunizma su Marks, Engels i Lenjin a POD PLASTEM ANTIFASIZMA najkrvaviji siritelji te kuge po svijetu su Staljin i Tito.  Vec tridestih godina prosloga stoljeca Staljin je bio na celu razbuktale vatre antifasizma a Tito, vjerni njegov ucenik, prenio je tu bezboznu i protuljudsku ideologiju na hrvatske prostore Kraljevine Jugoslavije i odanle u druge krajeve te tamnice naroda.  Staljin i Tito bili su zakleti neprijatelji bogoljublja, domoljublja i covjekoljublja te, kao poklonici svoje samovolje, takvi su ostali prije, za vrijeme i poglavito POSLIJE Drugoga svjetskoig rata.  Zloglasni Staljin i njegov sljedbenik Tito, sve u ime krvavog antifasizma, iza sebe su ostavili masovna grobista milijunskih zrtava.

 

Mi Hrvati Predblajburske i Blajburske pokolje, koji bijahu vrseni po Titovom nalogu, nazivamo vec dobro uhodanim, popularnim nazivom BLAJBURSKE TRAGEDIJE.  Ovaj naziv zivi u nasemu narodu jer je sredinom svibnja 1945. austrijski gradic Bleiburg bio pozornica t. zv. Pregovora izmedju britansko-jugoslavenskih i hrvatskih pregovaraca.  Hrvatski pregovaraci su, gledajuci na Blajburskom polju na polamilijunsko hrvatsko mnostvo, glasno i jasno rekli, da se to mnostvo tu nalazi zbog masovnih pokolja hrvatskog naroda od ruku jugopartizana i da ono, da izbjegne od jos vecih pokolja, trazi utociste kod civiliziranih Zapadnih Saveznika. Hrvatski argumenti su odbaceni i mnostvo razoruzane Hrvatske Vojske i civila predano je na milost i nemilost hrvatozdernih jugopartizana.   Te nepregledne mase hrvatskih prognanika predane su okrutnim Titovim hordama na pravu pravcatu klaonicu, koja je s mnogo, mnogo nepobitnih detalja vrlo zorno opisana u mojemu zivotnom djelu POTHVAT KLAONICA engleskih izdanja od 1970. i 1995 i HRVATSKI HOLOKSAUST u hrvatskim izdanjima od 2001. i 2005.  Ta nezampcena

masovna ubijanja pocinjena su po antifasistckom geslu – HRVATSKA VOJSKA MORA BITI POBIJENA
DA JUGOSLAVIJA MOZE ZIVJETI!

 

Svecana Komemoracija tih masovnih pokolja ove, kao i kroz dugi niz drugih godina, odrzana je sredinom svibnja na samome Blajburskome polju a u njoj je sudjelovalo oko DESET TISUCA naroda uglavnom iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine.  Hrvatski i bosnjacki sinovi i kceri s dubokuim pijetetom odavali su pocast Zrtvama Bljbursko-Mariborskih pokolja, na sto se je pravim pravcatim “antifasistickim” revanjem oglasio Drug Stipe Mesic, nazvavsi komemoracije na Blajburskom polju USTASKIM DERNECIMA.  Ovakvim komunjarskim nastupom Mesic, iako Predsjednik Republike Hrvatske, povrijedio je najdublje osjecaje Hrvata i Bosnjaka, koji na Blajbursko polje uvijek dolaze da se mole za vjecni pokoj svojih oceva i djedova, svoje rodbine i prijatelja masovno poubijanih po nalogu Mesiceva idola J. B. Tita.

 

Pred nekoliko dana Mesic je i trostoljetnu Sinjsku alku nazvao dernecima –  SELJACKIM DERNECIMA, ako se bez njega alka odrzaje!  Sinjskoj alci, a preko nje i Cudotvornoj Gospi Sinjskoj, stari komunjara Mesic pokusao je nakalamiti svoj bezbozni antifasizam.  Istu kugu on zeli prenijeti i na heroje Domovinskog rata, nazivajuci njihovu borbu antifasistickom.  Da bas pri koncu svoga predsjednickog mandata jos jednom dokaze, da je on najgluplji predsjednik na svijetu, on se uhvatio i u kostac s Katolickom Crkvom u Hrvatskoj, kojoj pripada 89% hrvatskih drzavljana.  Mesic uporno i opetovano zagovara da se iz hrvatskih vojarni, policijskih postaja i drugih drzavnih objekata ukolone krizevi.  Okorjeli jugopartizan Mesic, po uzoru na svog idola Tita, pred hrvatskom i svjetskom javnoscu zagovara da se Crkvu opet  prisili djelovati samo izmedju crkvenih zidina jer da se ona ne smije baviti politikom!  Ako Drug Mesic i “antifasiticki” nastrojeni mediji u toj kampanjiu uspiju, opet ce doci do proganjanja i ubijanja ne samo katolika nego i pravoslavaca, muslimana, Zidova, protestanata i pripadnika drugih vjera.

 

Pocetkom prosloga mjeseca Premijer Hrvatske vlade dr. Ivo Sanader, Mesicev “antifasisticki” istomisljenik napusta hrvatski brod koji u gospodarskoj i politickoj krizi sve vise tone.   Poput negadasnjeg rimskog cara Dioklecijana te i poput Tita, poklonika svoga “ja” i izrabljvaca jadnoga naroda, Sanader iznenada silazi sa tonecega broda Republike Hrvatske jer mu ona vise ne moze sluziti kao krava muzara.  Kao suverenu drzavu on je nju iznvjerio, predavsi herojskog generala Antu Gotovinu nepravednome Haskome sudu.  Hrvatsku je takodjer iznevjerio gurajuci je, protiv volje vecine njezinih gradjana, unutar Sjeveroatlantskog saveza i pokusavajuci je pod svaku cijenu uvesti u Evropsku zajednicu.  Pokusaj da Hrvatska jos za vrijeme njegova mandata postane clanicom EU odgodjen je za jos dosta godina pa, mjesto da se bori za poboljsanje prilika osiromasenoga naroda,  Sanader s politicke vlasti odlazi, e da mozda kao predsjednicki kandidat “antifasistickom” demagogijom hrvatske birace opet zaskoci.

 

Do sada je nista drugo nego nagadjanje, da ce dr. Ivo Sanader sudjelovati u utrci za predsjednika Republike Hrvatske.  Medjutim, njegovi HDZ-ovski kolege dr. Andrija Hebrang i dr. Miroslav Tudjman vec su u predsjednickom natjecanju.  Obojica njih su politcki protivnici dr. Ive Josipovica i Vesne Pusic. Josipovic je predsjednicki kandidat SDP-a, docim V. Pusic je predsjednicka kandidatkinja iz HNS-a.  Josipovic i Pusicka su bez ikakve dvojbe “antifasistickih” nazora pok. Ivice Racana, odnosno jos zivucega Druga Mesica.  Zato se je nadati, da hrvatski i drugi glasaci Republike Hrvatske nece njima povjeriti predsjednicko kormilo.  Njihove stranke u Titu jos uvijek vide hrvatskog drzavnika.   Upravo zato, izabrati Josipovica ili Pusicku za predsjednicku duznost znaci glasovati za daljnje potkopavanje i rusenje Drzave Hrvatske.

 

Drug Stipe Mesic izjavljuje, da on nece glasovati za dr. Andriju Hebranga.  Ovaj mu je uvrijedio njegova idola Tita jer ga je Hebrang, zbog preuzasne Blajburske tragedije, nazvao zlocincem i jer se je on javno na Blajburskom polju izjasnio, da ce postivati hrvatske mucenike te tragedije.  Dr. Hebrang se zamjerio Mesicu i hrvatskim “antifasistickim” medijima jer se je on navodno pozitivno izrazio o generalu V. Luburicu.   Kao demant na te glasine on se je, da ugodi Mesicu, od Luburica potpuno ogradio i sebe okarekterizirao ANTIFASISTICKIM predsjednickim kandidatom.  Osim toga, generala Luburica je nazvao zlocincem, preskocivsi povijesnu cinjenicu, da je taj “zlocinac” spasio zivot negova oca te da su kasnije i otac mu i general Luburic PO TITOVOM NALOGU ubijeni kao hrvatski drzavotvorni mucenici.

 

Dr. Miroslav Tudjman je predproslih dana kao predsjednicki kandidat divno nastupio potiv Stipe Mesica i njegove hajke na krizeve u drzavnim zgradama.  Tudjman je takodjer izjavio, da ce on uvijek postivati vjekovne tradicije hrvartskog naroda i da ce poput nasih predja biti cvrsto vjeran Petrovoj stolici u Rimu.

On je takodjer izjavio, da se kao predsjednik Hrvatske nikada nece dati zavesti ni od Francuske ni od drugih zemalja EU koje stupaju stopama bezboznog Prosvjetliteljstva 18. i 19. stoljeca.  Citajuci to znacajno Priopcenje dr. M. Tudjmana, smjesta sam mu cestitao i zahvalio se za te njegove izjave.  Njemu sam takodjer dao znati, da se uopce ne slazem ni s njegovim najavljenim antifasizmom ni s njegovom tvrdnjom, da je hrvatski narod “oduvijek (sic) bio antifasisticki”.  Ujedno sam naglasio, da Drzavom Hrvatskom NIKADA u povijesti nije vladao fasizam i zato je obicna bezmislenost propovijedati antifasizam hrvatskom narodu.  POD PLASTEM ANTIFASIZMA POKLAN JE SKORO CITAV MOJ

I DR. FRANJE TUDJMANA HRVATSKI NARASTAJ.

 

Kod predsjednickog kandidata Boriusa Miksica ne vidim antifasizam kao kod drugih kandidata, ali ipak kod njega ipak vidim vrlo pogibeljan nastup jer mu je u predsjednickoj kampanji uzor mladi i neiskusni stranac Barack Obama, Predsjednik SAD-a.  Ja i mnogi, mnogi milijuni americkih drzavljana smatramo Obamu NAJAGRESIVNIJIM zagovarateljem genocidnoga Holokausta ubijanja nerodjene djece – CETIRI TISUCE dnevno samo u SAD-u, od kojih su 37% nerodjena djeca americkih Crnaca.  Vjeran toj agresivnosti cuvanja “prava” na pobacaj,  Presjednik Obama svojim predsjesdnickim Ukazima sili mene i sve druge americke drzavljane da svojim porezom placamo ubijanje ljudskog zivota ne samo u celijama

u zametku nego i u sirenju pobacaja izvan granica SAD-a.  Tim svojim nastupima u prilog Kulture smrti Predsjednik Obama je u sukobu s mocnom Katolickom Crkvom u SAD-u, na celu s 269 biskupa, ukljucivsi i desetak kardinala.  Obama je u sukobu s Kolumbovim vitezovima, najvecom organizacijom katolickih muzeva u svijetu; u sukobu je je s Globalnom katolickom televizijskom mrezom, EWTN, i s dugim nizom katolickih i nekatolickih organizacija za obranu zivota i obitelji.  Borisu Miksicu zato preporucujem da si za uzor, mjesto stranca B. Obame, nadje jednoga ili vise hrvatskih velikana, kojih je na pretek u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini.  Sljedeci Obamu, Miksic je u prilog vec postojeceg izumiranja

hrvatskog naroda  i rusenja same Republike Hrvatske!

 

Ljubljeni moj hrvatski narode, Republiku Hrvatsku iz njezina kaosa u kojemu se ona, zahvaleci  hrvatskim demagoskim “antifisistima” danas nalazi, spasiti mogu jednino Bog i Hrvati kova generala Ante Gotovine, Generala Mirka Norca  obljubljenog pjevaca Marka Perkovica Thomposna.  Upravo zato, neka jedan od njih ili neki hrvatski muz njihova kova i njihovih drzavotvornih ideja stupi u predsjednicku utrku s gore spomenutim ANTIFASISTCKIM predsjednickim kandidatima.  Hrvatskom narodu do grla je dosao taj prokleti antifasizam.  Nas izvarani hrvatski narod vec je sazreo da si za predsjednika izabere predsajednika herojskih vrlina koji ce ga predvoditi kroz sve klance jadikovce i koji ce skupa s braniteljima uvijek vjecne Hrvatske radije sebe samoga zrtvovati  na Oltaru domovine  nego Majku Hrvatsku u njezinim patnjama i mukama ostaviti u zvalama vukova-grabezljivaca.

 

Braco Hrvati i sestre Hrvatice, od Boga Vam zelim i molim mnogo mudrosti u nadolazecim predsjednickim izborima, da konacno mozete zivjeti u miru i slobodi djece Bozje.  Neka i smrtni ostaci STOTINA TISUCA velikih nasih drzavotvornih mucenika konacno mir svoj nadju na rodnoj im grudi, za koju zrtvovase svoje mlade zivote.  Zbog tih herojskih zrtava, neka je njihovim neumrlim duhovima VJECNA SLAVA!

 

 

Cleveland, Ohio

17. kolovoza 2009

 


 Sent to VoC/Added: 22.11.2008.

 

Letter to Fr. Mark Mary, by Ivan J. Prcela

 

Dear Fr. Mark Mary,

 

First of all, welcome back from your two-week Pilgrimage to the Holy Land!

 

I wanted to write this letter to thank you for the inspiring interview you and Doug Barry had on LIFE ON THE ROCK with Michael O’Brien a little over three weeks ago.  Because of your Pilgrimage, I postponed this letter until now.

 

Considering the fact that some EWTN celebrities anachronistically label our Croatian holy man St. Leopold Mandic as a Yugoslav Saint, it was indeed refreshing to hear Michael O’Brien’s glowing tributes to the suffering and pious Croatian people.  It was especially heart-warming to listen to M. O’Brien’s praises of the Croatian warriors both in Croatia and in Bosnia-Herzegovina during the Homeland War of 1991-1995.

 

With his knowledge of the Croatian history the noted novelist and artistic painter  O’Brien gave a good lesson to several EWTN celebrities who repeatedly attach the offensive Yugoslav label to the Saints of our area, such as St. Leopold Mandic, Bl. Mother Teresa and even St. Jerome, my Dalmatian geographical neighbor in the present-day Republic of Croatia.  Calling our Saints Yugoslav is as offensive to us Croats as it would be to the Ukrainians to call St. Josaphat and their other Martyrs Soviet Saints!!

 

EWTN might be faced again with the situation of identifying our Saints correctly, for during and especially after World War II the Croatian people had many, many legions of Martyrs.  That’s why, I suggest to you and to other EWTN celebrities to somehow get hold of my life’s work, OPERATION SLAUGHTERHOUSE (Philadelphia and Pittsburgh, Dorrance and Co., 1970 and 1995).  Toward the end of 1995 I sent a copy to Mother Angelica.  That book, especially its five introductory Chapters, and other sources should be consulted before another misrepresentation of our Saints and Martyrs alienates any Croats or Albanians from the EWTN network.

 

I am writing to you, Fr. Mark, as a Croatian-born and Franciscan-educated author of several books and a long series of articles on the contemporary Croatian history.  For many years I have also been a supporter and devout viewer of the EWTN prayerful programs and instructive shows.  Fr. Joseph Wolfe, Fr. Mitch Pacwa, Fr. Anthony, Fr. Benedict Groeschel, Deacon Bill and others there in your Headquarters know about me.  I don’t keep quiet and I let you how I feel about the mistakes I frequently hear and see on the EWTN shows.

 

Keep up spreading SPLENDOR OF TRUTH and make your Evangelizing as perfect as possible, for over ONE HUNDRED FORTY MILLION viewers are watching you.

 

In Jesus-Mary-Joseph Yours,

 

                                                           John Prcela


 

 

 Sent to VoC/Added: 18.11.2008.

 

 

 

                                   NAJDULJI RAT SAD-A JOS I DANAS TRAJE

                                                            Pise: J. Ivan Prcela

 

       SAD, najmocnija zemlja na svijetu, u 232 godine svoje povijesti vodila je OSAM vecih ratova: Revulucionarni i Gradjanski rat; Prvi i Drugi svjetski rat; Korejski i Vjetnamski rat; Afganistanski i Iracki rat.  Sve ove ratove navijestio je ili odobrio Americki Kongres u Washingtonu.  Svi ti ratovi bili su vrlo krvavi i pozderali su mnogo STOTINA TISUCA mladih zivota.  Medjutim, najkrvaviji i najuzasniji americki rat, genocidni rat protiv nerodjene djece –  rat koji i dandanas diljem ove zemlje nemilostivo hara – pokosio je PEDESET puta vise zivota nego ukupno svih osam spomenutih ratova      

       Genocidni rat ubijanja nerodjene djece 22. sijecnja 1973. navijesten je od Vrhovnoga suda u Washingtonu.  Taj u punome smislu rijeci teroristicki rat toga datuma u pogon je stavljen zloglasnom odlukom ROE v. WADE.  Protiv Bozjega i naravnoga zakona, ta odluka “uzakonila” je pravo na pobacaj bilo koje trudne majke u bilo kojemu casu njezine 9-mjesecne trudnoce.  To “pravo” na cedomorstvo bilo je najprije priznato 21-godisnjoj Normi McCorvey.  Ono se je onda prosirilo na sve americke trudnice u svih PEDESET Saveznih drzava.  Tim se “pravom” u nerazamjernom postotku sluze mlade africko-americke majke. TRIDESETISEDAM posto svih ukupnih pobacaja pripada njima!!

       Pred skoro 36 godina ova mocna zemlja podijeljena je u dva oprecna tabora.  Kultura smrti uhvatila se je u kostac sa CIVILIZACIJOM ZIVOTA pa sirom SAD-a taj rat se sve vise rasprostranjuje.  O ovome nam svjedoci i tek minula utrka za vlast u Bijeloj Kuci i za prevlast u Senatu i Zastupnickoj kuci.  Pobjednici cak govore da je americki narod Baraku Obami dao mandat na daljnje sirenje pobacaja kao da je PEDESET MILIJUNA u proslih 35 godina“zakonski” poubijane nerodjene djece premalen broj. Gore spomenuta N. McCorvey i mnoge tisuce drugih zavedenih mladih zena oplkakuju ludost svoje mladosti i stupaju u Pokret za zivot i obitelj.  McCorvey, iako je ona pobjednica u slucaju ROE v. Wade, obratila se i stupila u krilo Katolicke Crkve.  Ona je danas gorljivi apostol u obranu zivota i obitelji te s bezbroj borbenih Pro-life legija promice ponistenje ROE v. WADE odluke Vrhovnoga suda.

       Tocno dva dana poslije prisege Baraka Obame kao Predsjednika SAD-a je 36. godisnjica ozakonjenja genocidnoga ubijanja nerodjene djece.  U medijima svjetovnoga nazora mnogo se govori o bijelome pasicu, koji ce 20 sijecnja s novim Predsjednikom uci u Bijelu Kucu, ali “punditi” uopce ne spominju CETIRI TISUCE Malih mucenika kojima se svakodnevno preuzasnim metodama oduzimlje zivot.  Medjutim, 229 katolickih biskupa na jesenskome zasjedanju u Baltimoru je pred tjedan dana u ime vise od cetvrtine americkih gradjana progovorilo mocnim glasom starozavjetnih Proroka.  Kroz punih 90 minuta mnogi od njih, ukljucivsi cak i pet Kardinala, biranim rijecima i odvaznim nastupom davali su upute chicaskome Kardinalu Francis Georgeu, predsjedniku njihove Konferencije, koje on u ime svih njih treba ukljuciti u pisanu Poruku novo-izabranome Predsjedniku Obami.  Naravno, ta Poruka treba biti upucena i Senatoru Joe Bidenu i Nancy Pelosi jer njih dvoje su katolici i k tome iza Obame su dvije najmocnije osobe u americkome javnome zivotu.  Odmah sutradan, 12. studenoga, Kardinal George je napisao tu zaista POVIJESNU Poruku.  Njezina je srz, da ce NOVO-IZABRANI PREDSJEDNIK OBAMA, AKO ON NASTAVI SA SVOJOM MILITANTNOM POBACAJNOM POLITIKOM, OTUDJITI DESETKE MILIJUNA AMERICKIH GRADJANA. OTUDJIT CE IH DALEKO VISE NEGO SU U SVOJE VRIJEME AMERIKANCI BILI OTUDJENI “ZAKONSKIM” PODRZAVANJEM ROBOVA I “OZAKONJENJEM” RASNE PODIJELE.

        Medju svim uputama, koje su americki biskupi iznosili pred Kardinala George, mene osobno najdublje su se dojmile rijeci St. Louiskog Nadbiskupa Hermanna.  Ovaj nadpastir je apelirao na svakog pojedninoga od tih vise od DVJESTA biskupa da smjesta BUDU SPREMNI CAK I NA MUCENISTVO u obrani zivota i obitelji jer PEDESET MILIJUNA poubijane nerodjene djece svakog casa mora u prvome redu potresati savjest biskupa.  Oni kao nadpastiri povjeronoga im stada BESKOMPRISNO I NEUSTRASIVO u “zgodno i nezgodno” vrijeme moraju ustati cak i protiv jednog jedinog pobacaja a kamo li ne protiv CETIRI TISUCE “zakonski” odobrenih pobacaja dnevno.  S Nadbiskupom Hermannom slozio se i nase gore list Grand Rapidski Nadbikup Blase Cupich.  S njime su se slozili i Kardinali George, Rigali, Egan, Szoka i Dinardo.  Slozili su se i Biskupi Wuerl, Martino, Lori, Olmsted, Baker, Naumann, Nolan i mnogi drugi biskupi i nadbiskupi.  Bez ikakve sumnje, i najveci Pro-life apostol Fr. Frank Pavone s udivljenjem je tu na licu mjesta u Baltimoru slusao te neustrasive nasljednike Kristovih Apostola.

       Upravo taj nastup nasih nadpastira, na celu s njihovim Predsjednikom Kardinalom Georgeom, mene je potaknuo ne samo na pisanje ovoga clanka nego i na njegov vrlo jak naslov koji izrazito govori o DUGOTRAJNOME ratu.  I sami biskupi sluzili su se ratnim rijecnikom, govoreci o MILIJUNSKIM TRUPAMA s kojima ce se suociti Predsjednik Obama odmah prvog dana svoje vlasti kada on Predsjednickim ukazom odobri ubijanje embrijonskih celija, tj. ubijanje zivota u samome zacetku. Katolicki mu biskupi porucuju, da su i on i svako drugo ljudsko bice poceli zivjeti ovaj zivot kao embrijon te da je TESKI GRIJEH CINITI ZLO DA SE POSTIGNE NEKI DOBRI CILJ.  Uostalom, sama znanost dokazuje, da su odrasle celije nasega tkiva daleko uspjesnije za lijecenje raznih bolesti nego sto su to embrijonske celije.  Zanstvenici nas takodjer uce, da su embrijoni POTPUNO NEUSPJESNI za lijecenje bolesti.

       Biskupi su na svome zasjedanju govorili cak i o eventualnom zatvaranju katolickih bolnica, AKO Obama kao Predsjednik SAD-a ostane vjeran svome obecanju da ce kroz Kongres prioritetno predloziti usvojenje zakona “Freedom of Choice Act (FOCA)” te da ce on taj zakon svojim potpisom stavit u pogon diljem ove mocne zemlje.  Taj “Choice” je eufemizam za pravo na pobacaj, pravo na ubijanje nerodjene djece u bilo koje vrijeme 9-mjesececne trudnoce.  Trudnice, pa makar bile i malodobne, moci ce podleci pobacajnim procedurama bez odobrenja svoga decka, muza ili roditelja. Neograniceno pravo na cedomorstvo!   Nasi biskupi, iako obecavaju dati svoju podrsku novome Presjedniku u prihvatljivim programima njegove politike,  NIKADA AMA BAS NIKADA NE MOGU NITI CE IKADA PRIHVATITI  pravo na pobacaj, embrijonsko istrazivanje, eutanaziju, kloniranje ljudi i homoseksualne “brakove”.  U naucavanju Katolicke Crkve tih pet temeljnih pitanja  NEPROMJENJENI I NEPROMJENLJIVI su bili i takvi ostaju i njih svi katolicki vjernici, ukljucivsi i politicare, moraju slijediti, ako zele biti pravovjerni katolici.a ne heretici.

       Americki katolicki biskupi na suradnju pozivaju sve PRO-LIFE organizacije bez obzira kojoj vjeroispovijesti ili svjetonazoru one pripadale.  Obrana zivota i obitelji je sveopca ljudska vrijednost i zajednicko dobro svih ljudi i zena dobre volje pa svi kao JEDINSTVENA FALANGA moramo se suprostaviti kulturi smrti, pa makar ona dolazila iz Bijele Kuce, Kongresa i Vrhovnoga suda.  Bozji i naravni zakon moramo slijediti. Bogom-dano dostojanstvo ljudske osobe moramo braniti.  To dostojanstvo pripada i nerodjenoj djeci od prvoga casa njihova zaceca i u svim casovima njihova razvitka. I jedan jedini pobacaj, pa makar ga ljudski zakoni odobravali, je cedomorstvo i veliki zlocin.  PEDESETET MILIJUNA POBACAJA JE PEDESET MILIJUNA ZLOCINA  Mi, koji smo svrstani u mocnu PRO-LIFE ARMIJU, u to vjerujemo, to javno ispovijedamo i to cemo masovno u mjesecu sijecnju i inace svojim molitvama, svojim prosvjedima i svojim zivotom svjedociti.   Konacna pobjeda je nasa jer branimo ZIVOT I CIVILIZACIJU ZIVOTA I LJUBAVI nasuprot kulturi smrti i mrznje.  Bog i Cudotvorna Gospa Gvadalupska uvijek su s nama!

 


 

Sent/Added: 7 Nov 2008

 

 J. Ivan Prcela:

                                                   GENOCIDE OF ABORTION GOES ON

 

       The January 20, 2009, the day of the Inauguration of Barack Obama as the first African American President of the United States of America, precedes just a couple of days the 36th Anniversary of ROE v. WADE, which allows the abortion on demand during the nine-month pregnancy by any American mother.

       Since that tyrannical “Law of the Land” FORTY-EIGHT MILLION of the unborn children were heinously and mercilessly crushed, dismembered, killed and then extracted from their mothers’ wombs.

In the period between the Election and Inauguration Day at least THREE HUNDRED THOUSAND of  additional innocent victims will be disposed of in garbage cans!!

       In spite of the enormity of that genocide, during these days of the Obama victory celebration the secular news media day and night keep extolling to the stars the victor’s achievements during the past twenty-one months of his bid for the White House.  During that span of time the abortion issue was hardly mentioned, except on a few occasions when the Democratic candidate for Presidency was just toward the end of his interviews asked about that topic.  On those occasions Senator Obama showed not only his ignorance about the moment when the human life begins but he also adamantly stood up for the perpetuation of  the infamous Roe v. Wade.

       Senator Obama stood up in the defense of the women’s right to abortion, although it undoubtedly kills the unborn babies.  He supported the embryonic stem-cell research, although it terminates the nascent life.  He pledged that during his Presidency he will nominate those federal judges who favor the continuation of Roe v. Wade, although this Supreme Court’s decision of 1973. guarantees that the Country will be further divided into the two opposing camps.  He staunchly defended that fateful “Law of the Land”, although it snatches millions of  lives of the African American babies – 37% of all other innocent little victims cobined!

       Obama pledged to the American people CHANGE in Washington but he uncessantly promoted the status quo of the  genocidal abortive practices.  With his excellent oratorical skills he promised  total support to those men and women who are dedicated to peace, completely forgetting the immortal message of Bl. Mother Teresa that THE KILLING OF THE UNBORN IS THE WORST DESTROYER OF PEACE. He also kept assuring all of us Americans that he will maintain security and fight terrorism.  Many millions of us who voted against him CANNOT believe those rhetorical promises as long as he advocates the sucking  the brain, crushing the heads, dismembering the limbs of the  American little Martyrs and then killing FOUR THOUSAND of them daily.  President-Elect Obama solemnly pledges that he will end the divisiveness in the American society.  That is UNACHIEVABLE until he promotes Genocide of Abortion.

Millions of us believers in the Judaeo-Christian values of life CANNOT accept at all his Culture of Death, and from now on we will redouble our prayers and activities on behalf of the sanctity of life and God-institued marriage.

      Our stand against abortion, embryonic stem-cell research, euthanasia, human cloning and homosexual “marriage” is deeply rooted in the Judaeo-Christian-Moslem millennial traditions.  All those issues remain UNCHANGED and UNCHANGEABLE because God’s and the natural Laws are firmer than the universe itself.  LIFE IS GOD’S CHOICE.  Obama’s Pro-Abort Choice does not come from God nor does it lead to God. It kills many millions of babies.  On the contrary, the Pro-Life organizations save the lives both of of the unborn babies and also of their mothers.

       In view of all of the above,  we ask President-Elect Obama to not force us the American taxpayers to support with our money Planned Parenthood in their organizing the abortion mills  across the whole Country.  Those horrifying “clinics” kill the babies and undescribably harm their unfortunate mothers, of which they CANNOT boast at all.  The defenders of life all over the country offer alternative options of saving the unborn babies and helping their mothers.   The number of pro-life facilities exceed by far the number of the PP abortion mills.   THE GENOCIDE OF ABORTION MUST END FOOR GOOD.

       Mr. President-Elect,  we deplore your inviting the Planned Parenthood speaker to address the Democratic Convention in Denver, whereas the Catholic Archbishop of Denver Chaput was not given a chance to open any session of the Convention.  With such a move you gave the American people a clear signal that your Administration and the Planned Parenthood will UNJUSTIFIABLY promote Genocide of Abortion in the USA and will also at the huge expense of us taxpayers export it to other countries in the world.  Considering the heinous nature of the abortion “clinical” methods, promoting abortion is the promotion of THE WORST KIND OF TERRORISM.

       I and many millions of other Americans CANNOT celebrate your victory.   Instead, we are sad because the eight-year progress of our Pro-Life Movement seems to be pushed back for decades.

Your dedication to Roe v. Wade and your pushing Freedom of Choice Act will not only kill the nascent life of millions of  the unborn babies but the partial birth abortions will also destroy their fully-developed little bodies.  Because of  FORTY-EIGHT MILLION already killed babies, we are humbly begging the Crucified Lord Jesus to change you into PRO-LIFE President of this Land of the Free and Home of the Brave.   If you, President-Elect, defend life from the womb to the tomb, you may have a niche among the great U. S. Presidents.  May Our Lady of Guadalupe, the Proctress of the Americas, interecede for you before the heavenly Throne of Her divine Son!  Amen.

 

 

                                                                   John Prcela

                                                                   Naturalized U. S. citizen since November 1955

                                                                   Editor-author of OPERATION SLAUGHTERHOUSE

                                                                                      and HRVATSKI HOLOKAUST 


                                          VJERNOST EVANDJELJU ZIVOTA SE NASTAVLJA

                                                                            Pise  J. Ivan Prcela

 

       Bez obzira na rezultate predsjednickih izbora u SAD-u koji se odrzavaju 4. studenoga ove godine, stotinjak americkih biskupa, ukljucivsi kardinale Chicaga, Philadelphije i New Yotka, pravim apostolskim zarom javno su su se izjasnili da se borba u obrani Evandjelja zivota nasuprot kulturi smrti nastavlja. Ti nasljednici Dvanaestorice Kristovih apostola ostrim rijecima su takodjer osudili Holokaust ubijanja nerodjene djece koji zastupaju Senator Barack Obama i mnogi “katolicki” politicari, njegovi podupiratelji.

       Obama kao predvodnik Demokratske stranke i njezin predsjednicki kandidat prosloga kolovoza je mimoisao pozvati denverskog katolickog Nadbiskupa Chaputa da molitvom otvori barem jedan dio Demokratske konvencije koja je bila odrzana u sredistu grada Denvera.  Medjutim, on nije mimoisao pozvati  Planned Parenthood da njezin predstavnik na Konvenciji odrzi jedan citavi govor.  Buduci da Planned Parenthood diljem SAD-a naveliko organizira “klinike” ubijanja nerodjene djece, Obama je tim svojim potezom dao jasan znak americkoj i svjetskoj javnosti da ce njegova Administracija i Planned Parenthood podrzavati Holokaust pobacaja ne samo u SAD-u nego ce oni taj najgori terorizam novcem nas oporezovnika eksportirati cak i u druege zemlje u svijetu.

       Mnogi “katolicki” senatori, zastupnici, guverneri i drugi politicari  podupiru Obamu u toj preopasnoj filozofiji.  Neki od njih, kao na pr., Senator Joe Biden i predsjednica Zastupnicke kuce Nancy Pelosi potpuno iskrivljuju naucavanje Katolicke Crkve o pocecima ljudskoga zivota i o pobacaju.  Biden to naucavanje, iako ono datira od samoga pocetka Crkve, pred milijunima televizijskih gledatelja karakterizira kao OSOBNO MISLJENJE.  Nancy Pelosi to jedno od temeljnih naucavanja Katolicke Crkve pred americkom i svjetskom javnoscu naziva KONTROVERZNIM PITANJEM.  Pred dva mjeseca to iskrivljivanje smjesta je bilo osudjeno od dvojice biskupa grada Wilmingtona, Delaware, gdje Biden zivi, i od biskupa u Scrantonu, Pa., gdje se je taj potencijalni Podpredsjednik SAD-a rodio. Pelosi je pozvana od biskupa u gradu San Francisco, CA, da ona pred njim osobno dokaze svoju “zarku i prakticku” katolicku vjeru..

       Broj americkih katolickih biskupa, koji su u tjednima poslije Demokratske konvencije svojim apostolskim autoritetom odvazno ustali protiv sirenja kulture smrti, toliko se je povecao da  je pocetni broj njih dvanaestorice koncem listopada dosegnuo STOTINU. Odvazni nastup tih 100 biskupa odjeknuo je i u Kuriji Pape Benedikta XVI, odakle se u ime Njegove Svetosti javio Msgr. Raymond Burke, bivsi nadbiskup u gradu St. Louis, Mo.  Magisterium Crkve, ukljucivsi i sredisnjicu americkih katolickih biskupa (USCBC), pred svjetsku javnost je izisao s nepromjenjenim i nepromjenljivim naucavanjem Crkve o zacetku ljudskoga zivota i o pobacaju.  Taj katolicki stav moze se u dvije recenice sazeto izraziti:

POBACAJ, tj. UBIJANJE NERODJENE DJECE, NIKADA SE NE MOZE OPRAVDATI I ON JE UVIJEK TESKA POVREDA BOZJEGA ZAKONA.  OVO JE NEPROMJENJENO I NEPROMJENJIVO NAUCAVANJE KATOLICKE CRKVE SVE TAMO OD NJEZINA POCETKA U PRVOME STOLJECU.

       Evandjelje zivota dan i noc putem televizije, radia i interneta ispovijeda i promice Globalna katolicka EWTN mreza, na kojoj nastupaju kardinali, biskupi, svecenici, djakoni i cijela vojska pravovjernih i ucenih muzeva i zena, ukljucivsi  STOTINE obracenika s raznih vjera.  Evandjelje zivota takodjer siri dinamicna organizacija Priests for Life na celu s Fr. Frank Pavoneom.  Ovaj revni svecenik, pun Duha Svetoga, ujedno je osnivac Druzbe Evandjelja zivota sa svojim sredistem u biskupiji Amarillo, TX.  U svjetskome velegradu New Yorku djeluje Druzba Sestara zivota, koju je pred dvadesetak godina osnovao danas-pokojni Kardinal John Connor.  Na mejunarodnoj razini svoje ogranke siri Human Life International pod vodstvom vrlo nadarenoga svecenika Fr. Thomas Neuteneuera.  Sa svim tim organizacijama upravo apostolski se natjece borbena Katolicka liga, Catholic League, na kormilu koje je vatreni i rjeciti dr. William Donohue.  

      Ovdje treba istaci blizu DVJESTO katolickih biskupija na teritoriju SAD-a.  Po zupama svih tih biskupija revno rade Klubovi u obranu zivota i obitelji.  Ovi Klubovi u mjesecu sijecnju svake godine u prosla tri i pol desetljeca  jedinstveno i masovno su nastupili u March for Life demonstracijama po ulicama glavnog americkog grada Washingtona.  U tim “marsevima” sudjelovalo je na STOTINE TISUCA branitelja zivota i obitelji.  U nekoliko minulih godina takve demonstracije su se takodjer odrzavale u gradu San Francisco, CA., posvjedujuci protiv cedomorne “Roe v. Wade” odluke Vrhovnoga suda od godine 1973.  Odrzavanjem ovogodisnje, upravo danas 2. studenoga zavrsene, CETRDESETNICE molitve i akcije takvi “marsevi” organizirano su demonstrirali u TRIDESETIPET americkih gradova.  Broj ovakvih nastupa sve vise ce se povecavati dok spomenuta odluka Vrhovnoga suda o ubijanju nerodjene djece ne zavrsi u ropotarnici kao sto se je to desilo s “zakonskom” praksom posjedovanja crnackih robova.

      U prostorno ogranicenom clanku nemoguce je nabrojiti dugi, dugi niz americkih organizacija za obranu zivota i obitelji.  Unatoc tome, ipak se mora kategoricki istaci da u SAD-u broj organizacija za spasavanje nerodjene djece nadmasuje broj “klinika” za njihovo ogavno i nemilosrdno ubijanje.

Te “pro-life”organizacije zalazu se takodjer za pomoc trudnicama koje planiraju abortirati svoje nerodjene bebe.  Njima se pruza istiniti IZBOR spasenja i u ovozemnome i u vjecnome zivotu mjesto da upadaju u zamke t. zv. “pro-choice” biranja.  Ovako uzvisenom brigom za trudnice i za njihovu nerodjene djecu ne mogu se diciti ni oni koji svojom rukom ubijaju nerodjenu djecu ni oni koji na bilo koji nacin brane tu ubijalacku filozofiju.

      Upravo zato, s Bl. Majkom Terezijom Senatoru Obami i svima onima, koji s njime brane Holokaust “zakonskog” pobacaja, porucujemo:  UBIJANJE NERODJENE DJECE NAJOPASNIJI JE RUSITELJ MIRA U SVIJETU.  Ja sa svoje strane opet naglasavam, da je uzasno kidanje udova, isisavanje mozga, smrskanje glava i ubijanje nerodjene djece NAJGORI TERORIZAM, i to daleko gori od Strahovlade

Staljina, Hitlera, Mao-tse-tunga, Tita i drugih medjunarodnih zlocinaca.

       Bez grijeha zaceta Marijo, Zastitnice SAD-a, moli se za nas svome bozanskome Sinu, da nas On svojom spasiteljskom rukom oslobodi od kulture smrti i predvodi u kulturi zivota i ljubavi!

 

 


J.Ivan Prcela: PIJO XII I HRVATI

       Danas, na PEDESETU Godisnjicu smrti Sluge Bozjega Pape Pija XII., svijetom odzvanjaju Bogom-nadahnute rijeci Pape Benedikta XVI. o velicini bogate bastine koju je Katolickoj Crkvi i svijetu Pastor Angelicus ostavio.  Bastina Pija XII. tako je sveobuhvatna da je ona odraz svih Dokumenata Drugoga Vatikanskog sabora.

       Svetacki primjer i naucavanje Pija XII. danas su s jos vise detalja opisani na citavoj stranici New York Timesa.  Ta biografija je napisana od dr. William Donohuea, predsjednika Katolicke Lige (Catholic League).  Ovoj dicnoj organizaciji vec godinama i ja pripadam te sam ponosan da rijecju i potporom cvsrto stojim iza danasnje znacajne stranice u NYT-u.

       Papinstvo Pija XII. obiljezeno je dogadjajima Drugoga svjetskog rata i poraca.  Obiljezeno je mukama i patnjama mnogih naroda pa i nasega naroda hrvatskoga.  Nakon punih 40 godina sluzbe Eugenija Pacellija u Drzavnom tajnistvu Vatikana i tek dvije godine nakon njegova izbora za papu, u travnju 1941. proglasena je Nezavisna Drzava Hrvatska i odmah sljedeceg svibnja  te iste godine otcijpljen je veliki dio Dalmacije i pripojen fasisitickoj Italiji.  Pijo XII. nije DE IURE priznao NDH, ali DE FACTO nju je podrzavao.  Taj veliki papa u Hrvatsku je poslao svoga predstavnika Opata Marconea, da pri Hrvatskom Episkopatu od pomoci bude hrvatskom narodu i njegovim vjekovnim teznjama.  Marconeov tajnik dr. Giuseppe Masucci na tome polozaju se je izgradio u velikoga ljubitelja mucenickog hrvatskog naroda te je kao dokaz toga napisao zaista povijesnu knjigu MISIJA U HRVATSKOJ.  Ovu knjigu je uredio moj nezaboravni prijatelj Marijan Mikac.  Ta knjiga Masuccijevih dozivljaja izdata je od Drinapress H. N. Odpora u Spanjoilskoj, kojoj organizaciji sam i ja godinama pripadao.

       Naklonost Pape Pija XII. prema Hrvatskoj dokazana je i time sto je on onih sudbonosnih godina s udivljenjem podrzavao Nadbiskupa Stepinca i druge hrvatske biskupe i sveukupno svecenistvo u njihovoj vjernosti ne samo prema Svetoj Stolici nego i prema mladoj Drzavi Hrvatskoj.  Namjesnik Kristov na zemlji tih godina je strahovao od komunicticke najezde prema Zapadnoj Evropi, ali u isto vrijeme on je znao da ce Bozja Hrvatska, uvijek vjerna svojoj povijesnoj misiji, u srcu Evrope herojski zaustaviti komunisticku kugu.  Bas tako se je i desilo: Vlada NDH-a odbacila je Staljinovo priznanje a Hrvatske oruzane snage komunistckim hordama su se epskim junastvom Homerovih ratnika odupirale sve do zadnjega dana rata.  Takvim borbama su prodrli sve do Bleiburga u Austriji a onda ih je Zapad “nagradio” izrucenjem NA KLAONICU diljem Tiove Jugoslavije. . .

       O preuzasnome HRVATSKOM HOLOKAUSTU “Bleiburga” Pijo XII. bijase izvjescivan od hrvatskih prognanika i od samoga Nadbiskupa Stepinca, najvece i najpoznatije zrtve Bleiburske tragedije.

Po Rimu i po Italiji tada je zavladao strah medju nama hrvatskim prognanicima.  I sam sam prozivljao taj strah, ali u isto vrijeme svi smo znali da je nase utociste Papa Pijo XII.  On nas je primao na mnogim audijencijama, bodrio nas je rasplakana srca i za uzor pred nas stavljao nasega Alojzija Stepinca.  Znao nam je onda govoriti da u Nadbiskupu Stepincu nemamo kardinala, ali imamo PRAVOGA SVECA I MUCENIKA.  Nakon tih rijeci, proslo je samo nekoliko godina i Pijo XII nam je u Nadbiskupu Stepincu, na udivljenje citavoga svijeta i na zaprepastenje Komunisticke Jugoslavije, konacno dao i KARDINALA-MUCENIKA.

        Kao 23-godisnji ondasnji student na Papinskom Antonianumu u Rimu iskusio sam ljubav Pape Pija XII, dok je major Stephen Clissold provodio Rimom i Italijom lov na Hrvate.  Dva puta sam bio primljen u Drzavnom tajnistvu Njegove Svetosti.  Primio me je Kardinal Montini, buduci Papa Pavao VI., da mu opisem suzanjstvo brata Pavla u engleskom logoru Rimini, gdje je bilo mnogo hrvatskih prognanika.

Moji sastanci s Kardinalom Montinijem urodili su oslobodjenjem mojega brata i njegovim dolaskom u Rim usred preteske godine 1946.  I u Rimu moj brat i hrvatski prognanici, Vinko Nikolic i drugi, krili su se u samostanu franjevackih Trecoredaca u ulici San Paolo alla Regola, da ih ne dohvati “osloboditeljska” britanska ruka.  Sve u duhu Pija XII., i drugi samostani i zavodi, ukljucivsi i Hrvatski Zavod Sv. Jeronima, utociste su pruzali hrvatskim prognanicima.

       Mnogo je Hrvata u to vrijeme bilo izruceno Titu, mnogo ih je camilo i u najgoremu rimskom zatvoru Regina Santa Elena, ali mnogima je jedne gluhe noci stigla pomoc iz Franjevackog samostana Sv. Ante u Via Merulana.  Tu akciju je predvodio bosanski fratar fra Serafin Zecevic i mnogim je hrvatskim patnicima  pomogao da iz zatvora pobjegnu i da komunistickoj Jugoslaviji ne budu na stalnu smrt predani.  Fra Serafin je davno u Kanadi umro, da s mnogim, mnogim legijama hrvatskih mucenika uziva u nebeskoj slavi.

      U vrijeme Titove Strahovlade, osobito godina 1945.-1948., “oslobodilacka” jugopartizanska ruka uvelike je vrebala na dr. Krunoslava Draganovica, ali ona u tome nije bila uspjesna jer Pijo XII. bijase na kormilu Katolicke Crkve.  Dapace, K. Draganovic je tih godina bio PERSONA GRATA u samome Drzavnom tajnistvu Njegove Svetosti.   Draganovic je poznat bio kao OTAC prognanih Hrvata, pomazuci im da  konacno utociste nadju u Argentini i u drugim prekooceanskim zemljama.  Draganovic je zaduzio hrvatski narod ne samo u tome pogledu nego jos vise u POVIJESNOM zahvatu sakupljanja iskaza o Bleiburskoj ragediju sve tamo od godine 1945. pa do mjeseca rujna godine 1967., kada je on zavrsio u rukama hrvatozderske UDBE.  Od njega sakupljani dokumenti temelj su mojega zivotnoga djela OPERATION SLAUGHTERHOUSE/HRVATSKI HOLOKAUST.  Neka mu hrvatski narod na tome ostane vjecno zahvalan!

       Predvodjeni svetackim primjerom i naucavanjam Pija XII.,  u Vjecnome gradu do zamjernih visina uzdigli su se Hrvati fra Dominik Mandic i  fra Karlo Balic.  D. Mandic se je proslavio izgradnjom velicanstvene Franjevacke crkve i generalne kurije na brdu Gelsomino na domak samome Vatikanu.   Mandic je dao izgraditi i veliku dvoranu Aula Magna Franjevackog medjunarodnog sveucilista Antonianum u blizini Sv. Ivana Lateranskog, povijesnog sjedista Svete Stolice.  Zalaganjem toga velikoga hercegovackog fratra, u Grottaferrati, nedaleko Castel Gandolfa, izgradjen je takodjer Colleggio Apostolico, na kojemu je profesor biblijske teologije bio veliki katolicki obracenik s judaizma dr. E. Eugenio Zolli, koji prije svoga obracenja bijase Glava svih zidovskih rabina u Rimu.  Njega sam tih poratnih godina bas u Grottaferrati sreo i s njime razgovarao ne samo o zidovskom Holokaustu nego i o HRVATSKOM HOLOKAUSTU “Bleiburga”. Razgovarali smo i o nasem Svecu Nadbiskupu Stepincu i o Papi Piju XII.  Tom zgodom dr. Zolli mi je rekao, da je on Katolicku vjeru prigrlio radi Pija XII. i njegove NEUSTRASIVE obrane proganjanih Zidova!!

         Iako je Rim srediste mnogih katolickih teologa svjetskoga glasa, vrhosvecenicka ruka Pija XII. izabrala je hrvatskog franjevca Provincije Presvetoga Otkupitelja fra Karla Balica da kao NAJVECI Mariolog 20. stoljeca za njega sastavi tekst o Uznesenju B. D. Marije.  Tekstom, proizaslim iz Baliceva pera, Pijo XII. 1. studenoga 1950. se je  posluzio i EX CATHEDRA  Marijino Uznesenje dusom i tijelom u nebo proglasio dogmom Katolicke Crkve.  Kardinal-mucenik Stepinac i svi Hrvati diuljem svijeta tada su s velikim veseljem slavili Uznesenje Marijino i ponovno obnovili vjekovnu vjernost hrvatskog naroda osobi Pija XII. i njegovih buducih nasljednika na Petrovoj Stolici.

       Nazalost. promicatelji najcrnjih lazi u nekoliko minulih desetljeca Pija XII. prikazuju Hitlerovim papom a nasega Sveca Stepinca nazivlju “pomagacem fasizma” u Hrvatskoj. Takvi pakleni glasovi su se sirili cak i u vrijeme papinstva Pija XII., ali oni njega nisu zaustavili da Nadbiskupa Stepinca, iako je tada bio zatvorenik komunisticke Jugoslavije, imenuje kardinalom Katolicke Crkve.  Tim cinom Papa je nadbiskupsko sjediste u Zagrebu ucinio kardinalskim sjedistem i ono je do dana danasnjega tako ostalo.

I Sarajevo, sjediste Vrhbosanske nadbiskupije, pri koncu 20. stoljeca postalo je i, nadamo se, poput Zagreba ce ostati kardinalsko srediste.  Tako, mali hrvatski narod daje dva kardinala Kardinalskome zboru, koji je vidovitoscu Pija XII. sredinom 20. stoljeca pretvoren u univerzalno medjunarodno tijelo.

       Kardinalski zbor kao MEDJUNARODNO tijelo u tek minula tri desetljeca izabrao je iz svojih redovadva Petrova nasljednika ne-Talijana:  Ivana Pavla II. i Bededikta XVI., cime je porastao ugled Svete Stolice u svijetu kao nikada do sada.  Neka je na tomeVJECNA HVALA Piju XII!  I njegov nasljednik Benedikt XVI. toga je svjestan i zato on nam je danas svojom duboko-sadrzajnom propovijedju dao mnogo nade da ce Sluga Bozji Pijo XII. naskoro s Blazenim Alojzijem Stepincem biti uvrsten u red besmrtnih Blazenika.  Za ovu veliku milost molimo se ne samo Mariji Kraljici neba i zemlje nego i Sv. Josipu, Pokrovitelju Katolicke Crkve i Zastitniku hrvatskog naroda!  Zazivajmo takodjer Bl. Alojzija Stepinca i Slugu Bozjega Pija XII. a s njima i mnoge legije hrvatskih mucenika, moleci im se da nam oni od Boga isprose svrsetak moralnog kaosa u Hrvatskoj, Bosni-Hercegovini, u Evropi i u citavome svijetu.

       U to ime, slava Bl. Alojziju Kardinalu-muceniku Stepincu!  Slava Papi Piju XII!  Slava mnogim legijama hrvatskih mucenika!

 I. Prcela

 

                                         


 J.I. Prcela: Milosevic must pay for war atrocities", Plain Dealer, 8 Feb 2001

(If you allow me, I will add: Milosevic was good to the US until he "outlived his usefulness" over Kosovo issue; Ivana)

 

 


 

 J. Ivan Prcela:

 

                                         VELICANSTVENA BOZICNA KANTATA “THE BIRTH OF CHRIST”

 

       Upravo na ovaj dan 7. prosinca 20007., dok pisem ovaj clanak, iz Hollywooda u kino-dvorane sirom SAD-a stize film “The Golden Compass – Zlatni kompas”, koji se temelji na prvoj od tri knjige TRILOGIJE engleskog ateistickog romanopisca Phillip Pullmana.  Ovaj pisac bujne maste, potpomognut od hollywoodske razvratne filmske industrije, napada vjeru u Boga, napada krscanstvo, poglavito Katolicku

Crkvu i promice bezbostvo za djecu i tako truje mlade duse.  Pullman i Hollywood bas u vrijeme Dosasca i priprema za najvecu obiteljku svetkovinu Bozica pridruzuju se mracnim silama koje, poput Evropske Unije, sustavno tjeraju Boga iz drzavnih ustanova i iz javnih mjesta, osobito iz drzavnih skola.  Mjesto vjere u Boga, oni promicu svoje bogove: vanbracni seks, sprecavanje zaceca, “pravo” na pobacaj, homo-

seksualne “brakove”, eutanazijsko “milosrdno” ubijanje, materijalizam, relativizam, drustveno nasilje,

satanizam i, koliko je u njihovoj moci, zagovaraju cak i ubijanje samoga Boga!!

       U tome narusavanju obitelji i svega sto je sveto i uzviseno upravo u ovo sveto predbozicno vrijeme

pojavljuje se velicanstvena bozicna kantata “The Birth of Christ – Rodjenje Kristovo” iz stvaralackih ruku

Andrew T. Millera.  Nije slucajno da je ta kantata, koja muzicki spaja nebo sa zemljom, 6. kolovoza 2006.

snimljena u Christ Church katedrali  (u Kristovoj katedralnoj crkvi) u glavnome gradu Irske.  U istoj crkvi u Dublinu godine 1742. Handel je lansirao svoje besmrtno muzicko djele MESSIAH.  Velicanstvene i milozvucne melodije Hanndelova “Mesije” sirom svijeta odzvanjaju u predbozicnim pripremama i bozicnim slavljima.  Uz bok pok. Handela bas na pocetku Dosasca  (Adventa) na Public Broadcasting Systemu (na televizijskoj mrezi PBS), na Globalnoj katolickoj televizijkoj mrezi EWTN i u domovima krscanskih obitelji odzvanja i kantata “The Birth of Christ” zivucega A. T. Millera

       Slusati Millerovu kantatu o rodjenju Boga-covjeka je velik dozivljaj instrumentalne, zborne i solisticke

muzike – pravo i dostojno slavljenje Bozica.  Ono pred nas iznosi nadahnute poruke pune Duha Svetoga.

Besmrtni karakteri Marije i Josipa, Zakarije i Elizabete te i priprostih pastira preko muzike  i Lukina Evandjelja pred nama iskrsavaju puni naravnih i svrhunaravnih osebina.  Da je Miller u svoju kantatu ukljucio i prva dva poglavlja Matejevog  Evandjelja, koje s puno nadahnuca Duha Svetoga opisuje velicinu

Sv. Josipa i svetih Triju Kraljeva s Istoka, njegova bi kantata bila jos velicanstvenija.  Ona je i bez upotrebe

Materjevog Evandjelja jedno veliko KLASICNO djelo.  U kantati nastupa zbor od 55 pjevaca i pjevacica; broj clanova orkestra nesto  je manji. I u zboru i u orkestru i medju set soloista zastupljeni su katolici i protestanti, u cemu se vidi i osjeca duh ekumenizma.  Miller je radi toga duha posebno zahvalan Alexanderu Brunettu, katolickome nadbiskupu grada Seattle u drzavi Washingtonu jer je taj Nadpastir

mnogo utjecao da je Petrov nasljednik u Rimu  ne samo prigrlio mnoge anglikanske pastore-obracenike nego im je cak odobrio da kao svecenici zive u braku.  U Portlandu, Oregon, u susjednoj drzavi juzno od

Seattle, Washington, u svoje vrijeme je i fra Jozo Mikulic, franjevac Provincije Presvetog Otkupitelja u Splitu, jos prije Nadbiskupa Brunetta takodjer  mnogo utjecao da su anglikanski (episkopalni) pastori

u Crkvu Katolicku primljeni kao ozenjeni svecenici.

       Sest solista pjevaca i pjevacica su slijedeci:  Amy Bills, soprano; Kelley O’Connor, mezzo-soprano;

Robert McPherson, tenor; John B. Cooper, bariton;  Robin Tischler, tenor;  Owen Gilhooly, bariton. Andrew T. Miller je dirigent a citatelj (narrator) svetopisamskih tekstova je Liam Neeson.

       Na samome pocetku kantate L. Neeson cita Uvod, nakon kojega odzvanja zborno pjevanje bozicne pjesme “One Blessed Night – Jedne blagoslovljene noci”.  Poslije ove pjesme slijedi citanje Navjestenja zaceca Kristova i pjevanje o ulasku vjecne Bozije Rijeci u povijest ljudskoga roda.  Onda dolazi citanje

Evandjeoskog teksta o Marijinom posjetu Elizabeti; zatim odzvanja zborno pjevanje o susretu dviju svetih

Rodjakinja.  Onda do nebesa se ori pjevanje Marijinog hvalospjeva MAGNIFICAT – Velica dusa moja Gospodina.

       Navjestenje zaceca i rodjenja Sv. Ivana Krstitelja i zborno pjevanje o tome Navjestenju vrlo malo ili

nimalo se ne istice u pripremama za Bozic.  Medjutim, A. Miller u svojoj kantati naveliko izljeva daje

hebrejskome duhu koji se ocituje u Navjestenju Ivanova zaceca i rodjenja.  I u citanju toga teksta i u

muzickoj obradbi istoga Miller svojom kantatom itekako naglasava da taj dogadjaj spada u pripreme za Bozic.  Zakarijina sumnja i nevjera prije rodjenja sina mu Ivana i evandjeoskim tekstom i muzickom izvedbom dosta su naglasene. Kad mu se se sin Ivan rodio i kad je obrezovan bio,  Zakariji je povracen oduzeti dar govora, radi cega on se raduje i veseli  svoj mesijanski Benedictus-hvalospjev (Blagoslovljen Bog  Izraelov) raspjevana srca i duse zanosno pjeva.

        Rodjenju Kristovom u Betlehemu posveceno je dvadeset redaka  Drugoga poglavlja Lukina Evandjelja.  Zatim slijede NE jedna ili dvije nego CETIRI pjesme izvanredno raspjevanog zbora.  One su:

“Journey to Bethlehem – Put u Betlehem”, “The Birth of Christ – Rodjenje Kristovo”; “A Shepherds’ Song –  Pjesma pastira” i “Epilogue: ONE BLES$D NIGHT – Jedne blagoslovljene noci”.

       Millerova bozocna kantata traje 85 minuta a nju se moze naruciti na CD-ploci I na DVD-videokazeti.

Ove ploce I videokazete mogu se kupiti u ducanima muzickih artikla po prodajnoj cijeni od 15 US dolara.

Detaljne informacije o kantati treba potraziti na slijedecim web-stranicama:

                                                   www.thebirthofchrist.com

                                                   www. amazon.com

                                                                ili na

                                                   worldover@EWTN.com

      

         Svim citateljima zelim SVET, CESTIT I SRETAN BOZIC I SRETNU NOVU GODINU.  U to ime,

Ugodno Vam bilo slusanje velicanstvene Millerove bozicne kantate!

 

7. prosinca 2007.

 


 

                                                                    THE PLAIN DEALER

                                                                       Letters to the Editor

                                                                    Cleveland, Ohio 44114

 

       Dear Sir,

 

       The recent Plain Dealer’s and other American news media’s depicting Marko Perkovic Thompson as a NAZI SINGER is so a grave matter that two days ago at the news conference in Rijeka, Croatia, he announced the gathering of a teem of lawyers to bring this case before the International Court of Justice.

 

       Mr. Perkovic has never had anything in his life linking him either with fascism or nazism and the themes of his songs are LOVE FOR GOD, LOVE FOR HIS HOMELAND OF CROATIA AND ALSO

THE ROMANTIC LOVE.

 

       For his recent performance at the premises of the Croatian Church of Sts. Cyril and Methodius in

New York City the Chancery of the N. Y. Catholic Archdiocese, urged by the negative news media

coverage of this Croatian most popular singer, asked the pastor of the said church to submit the English translation of all Perkovic’s songs to be sung.  The translation was promptly done and dutifully submitted.

The content of the songs proved to be exactly as mentioned above.  Then, the concert had a breath-taking

success in front of around ELEVEN THOUSAND spectators-listeners.  Mr. Perkovic’s New York success

was topped by that in Los Angeles, where the number of attendees reached EIGHTEEN THOUSAND!!

 

       The ever more popular singer Perkovic is planning his future performances in Croatia, in Bosnia and

Herzegovina, in the EU countries, in Australia and possibly even in the Republic of  South Africa.

 

        The followers of the infamous Bin Laden in Bosnia and Herzegovina, the Serbian Chetniks of the Ravna Gora Association, the international chain of the Simon Wiesenthal Centers, the U. S. Senator George

Voynovich, the Plain Dealer and other American news media shall not prevail against our most popular Croatian singer.  HIS HEART IS ABLAZE WITH THE LOVE OF GOD AND OF HIS MARTYR-HOMELAND OF CROATIA.  May God bless him and the tens of thousands of his listeners who believe

in justice, truth, peace and love!

 

                                                          Sincerely yours,

 

 

                                                          John Prcela

                                                          Croatian historian

 

Cleveland, OH 

December 1, 2007   


       Dear Fr. Groeschel,

 

       Yesterday it was already the second time that on your Sunday Night Show I watched you interviewing Fr. Michael Shields on legions of the Magadan Martyrs in Siberia.  Congratulations on such a moving and inspiring programs!  Their details sound like the many, many documents in my life’s work, OPERATION

SLAUGHTERHOUSE, published in Philadelphia in 1970 and in Pittsburgh in 1995, and HRVATSKI HOLOKAUST, published in Zagreb in 2001 and in 2005.

 

       Several American college professors of history consider OPERATION SLAUGHTERHOUSE a defi-

tive work on the Croatian post-WWII Bleiburg Tragedy which numbers around 600,000 Croatian Martyrs.

Six hundred of these are the Croatian Catholic priests, tens of  whom were then my Franciscan confreres.

Marshal Tito is the most responsible person for that Croatian Holocaust.  Because of this, in the mid-fifties of the past century Bishop Fulton J. Sheen had placed him among the four most infamous international criminals – Stalin, Hitler, Mao-tse-tung, Tito - exactly in this order.  This notwithstanding, I have never heard you, although the context of your remarks was calling for it, mention either the Croatian Holocaust

or Tito at whose orders those genocidal operations had been carried out.

 

       In your shows I have heard you several times enumerate various holocausts, including the Armenian one of 1916 at the hands of Turks, but I have never heard a word of yours on the Croatian Holocaust which

was perpetrated against the Croats because they had fought to shake the Yugoslav yoke off their shoulders.

Instead of bringing this to light, it is exactly this odious name “Yugoslav” that you attach to the Saints of

that area, namely, St. Leopold Bogdan Mandic and Bl. Mother Teresa of Calcutta.  The former had been

born in Herceg Novi (New Castle) ,  Monte Negro, of both Croatian parents in 1856.  The latter had been

born of the Albanian parents in Skopje, Macedonia, in 1910.  St. Leopold and Bl. Mother Teresa had

obviously been born decades before Yugoslavia was  in 1929 proclaimed as such by a dictatorial decree

of a Serbian king.

 

       As a Croatian historian, I wrote you several letters of protest against your offending both Croatian and

Albanian Catholics.  You have never replied to my letters but I am writing you again for the record

because, as the Latin dictum says, SCRIPTA MANENT (what’s written remains).

 

                                                   In Jesus-Mary-Joseph,

 

 

                                                   John Prcela

                                                   Supporter of EWTN

 

November 26, 2007  

 


                                                             John Prcela

                                                

 

                                                         The PLAIN DEALER

                                                          Letters to the Editor

                                                          Cleveland, OH 44114

 

                                                                                                                          November 21, 2007

 

         Dear Sir,

 

         Many thanks for your brief article, “Slovenian art displayed (PD, Nov. 20)”.  That exhibition is a part of a mega international art display of Natasha Turkovsky, a Canadian from Mt., of  Miljenko Romic, a Croatian from Zagreb, and of the Slovenians, born in the Unied States and also in Slovenia.  All these exhibitions will be on the display in the Downtown Galleria on East Ninth Street.            

 

       The Turkovsky, the Romic and the Slovenian artists’ exhibitions are all featured  in the November issue of the prestigious “Artist Review Today” magazine.  A full page of the A.R.T. magazine is dedicated to Miljenko Romic and to his paintings, and yet the PD leaves him unmentioned.

 

       I congratulate you on that silence.  The silence about Romic’s Croatian Christian and patriotic motifs is better than what the PD recently did to the Croatian most popular singer Marko Perkovic “Thompson”.  The message of all his songs is the Christian love and Croatian patriotism.  This notwithstanding, the PD has portrayed him as a Nazi singer!!

 

       The U. S. Senator George Voynovich is the most responsible person for disseminating that hatred in this multi-ethnic city of Cleveland dear to all of us.  Croatians, Serbs, Slovenians, Bosniaks, Albanians, Montenegrins, Macedonians and other nationalities of the defunct Yugoslavia had lived in harmony all these fifty-six years (thirty-four of them I taught thousands of high school and college students of this area) that I have resided in Greater Cleveland.  Senator Voynovich  listens more to the 50 percent of the Serbian blood flowing in his veins than he does to the Christian values that he had learned from his Slovenian mother, his Serbian father and also from his loyal constituents, myself included.  Senator Voynovich, you

should publicly apologize to the extremely offended Croatian community and, please, let us live in peace and harmony with our neighbors. 

 

 

                                                       John Prcela

                                                       Editor-author of OPERATION SLAUGHTERHOUSE and of

                                                                                   HRVATSKI HOLOKAUST

 


 

 

RAZVODNJAVANJE BLEIBURSKE TRAGEDIJE

 

Dr. IVAN PRCELA

 

Predavanje, dvorana crkve Sv. Nikole Tavelića, Mt., Quebec – + - 14. listopada 2007.
 

       Trebao sam biti ovdje vec u svibnju ove godine, kada su Augustin Crep i njegova supruga Marija slavili 50. obljetnicu svoga braka.  Onda je mene put odveo najprije u Zagreb i zatim u Bleiburg, da slusam povijesnu propovijed Kardinala Josipa Bozanica te da se opet vratim u Zagreb radi Cetvrtog zrtvoslovnog kongresa.  Pred tim dicnim skupom odrzao sam zapazeno predavanje “Predbleiburski pokolji hrvatskog naroda” koje je pred mjesec dana u cijelosti objavljeno u “Zajednicaru”.

       Ima tocno tri dana, gosp. Crep me je zamolio da Vas danas pozdravim i da odrzim jedno predavanje o svojemu dugome, dugome radu na osvjetljivanju Bleiburske tragedije.  Kao uzor-vjernik on je cak posredovao i kod Vasega poletnog zupnika fra Joze da mogu sada pred Vama nastupiti.  Hvala fra Jozi sto je odmah udovoljio zeljama svoga primjernog zupljanina!  Hvala takodjer mnogima od Vas sto ste preko nasega Augustina Crepa kupili moje zivotno djelo HH II!

       Za temu ovoga kratkoga predavanja odabrao sam si RAZVODNJAVANJE BLEIBURSKE TRAGEDIJE jer ova mi je tema dugo, dugo na srcu a ona u zadnje vrijeme  u meni kljuca vatrom zivom koju je tesko ugasiti.

       Razvodnjavanje Bleiburske tragedije zapocelo je vec sredinom svibnja 1945., kada je Josip Broz Tito bombasticno grmio sa svog Olimpa u Beogradu, kako su sve od reda srpski visoki oficiri hametom porazili ustaske i druge izdajnicke postrojbe.  To razvodnjavanje nastavili su prisni prijatelji Milovan Djilas i dr. Mate Mestrovic, obojica se sluzeci brojkom od DVADESET TISUCA “pobijenih ustasa”.

Dr. Franjo Tudjman je tu brojku povecao na oko TRIDESETIPET TISUCA, kad je ono u svojoj knjizi BESPUCA… usporedio “Jasenovacki mit” s “Bleiburskim mitom” i kada je u prvim pocecima Republike Hrvatske pred hrvatskom clevelandskom  zajednicom od pok. Boze Abjanica i od mene dozivio vrlo argumentirano protivljenje toj labavo postavljenoj usporedbi.

       Dr. Vladimira Seksa smatram najvecim razvodnjavateljem Bleiburske tragedije, osobito od onda kada je pred CETIRI I POL GODINE kao predsjednik Hrvatskog Sabora na samome Bleiburskom polju izjavio da su POVJESNICARI REPUBLIKE HRVATSKE PRVI OTKRILI TAJNE BLEIBURSKE TRAGEDIJE.  U duhu ove izjave Boze Vukusic i njegovi suradnici u svibnju 2005. na Znanstvenom Simpoziju o Bleiburskoj tragediji izbrisali su u hrvatskom prijevodu s engleskog izvanredno veliko priznanje meni od Prof. C. Michaela McAdamsa, naime, da sam knjigom “Operation Slaughterhouse” napisao definitvno djelo o Bleiburskoj tragediji.  Iz toga predavanja oni su  namjerno izbrisali i druga priznanja  za moj dugi rad na sirenju istine o Bleiburskoj tragediji.

      Slicno brisanje B. Vukusic je samovoljno proveo, mijenjajuci na Bleiburskoj spomen-ploci izvorni izraz HRVATSKA VOJSKA opcenitim izrazom “Bleiburskih zrtava”.  O ovome samovoljnom Vukusicevom koraku Mirko Karacic, jedan od prvih clanova Pocasnog bleiburskog voda, pred mjesec dana je u “Hrvatskom slovu” objavio vrlo znacajan clanak.  On obtuzuje Vukusica zbog toga samovoljnog poteza a Vukusic mu odgovara da  iza te promjene “stoje Crkva u Hrvata  i Vlada Republike Hrvatske!!”  Taj “revolucionarni” samovoljnik nehotimicno se, dakle, slaze sa mnom sto ga ja nazivam glasnogovornikom  “antifasisticke” vlade dr. Ive Sanadera! Sanaderova vlada i predsjednik Mesic   i dandanas javno ispovijedaju  Titov antifasizam i hoce da hrvatskom narodu nakalame jugo-partizanstvo kao pravo rjesenje iz onoga sudbonosnog razdoblja od 10. travnja 1941. do 8. svibnja 1945.  Dosljedno tome, sa Bleinurske spomen-ploce treba nestati izraz HRVATSKA VOJSKA, iako je to bilo napisano  svetom rukom velecasnoga Vilima Cecelje, vojnog svecenika HOS-a Nezavisne Drzave Hrvatske.

       Pred DVIJE I POL GODINE nazocio sam svim predavanjima i raspravama Znastvenog simpozija o Bleiburskoj tragediji u Zagrebu i svjedokom sam bio da su predavanja prvog dana bila odrzana u duhu velicanja jugo-partizanskih Vojnih operacija protiv postrojbama NDH-a koje su se tada sustavno povlacile prema Zapadu. Kao jedan iz publike te Vojne operacije  sam definirao PREDBLEIBURSKIM pokoljima hrvatskog naroda i vec sam si tim komentarima izabrao temu za Cetvrti zrtvoslovni kongres koju sam gore spomenuo.

       Tjeranje “Bleiburske” vode na jugo-partizanski mlin nalazim u pisanju dr. Josipa Jurcevica i dr. Drazena Zivica sve od onda od kada su pred vise od pet godina takvim pisanjem otisli u raskorak sa mnom.

Protiv mojim istrazivanjima hrvatskih, engleskih i drugih izvora, koji govore da se je na Bleiburskom polju sredinom svibnja 1945. sleglo hrvatsko mnostvo od POLA MILIJUNA, oni revizionisticki sada tvrde da glavnina hrvatskih vojnih postrojbi i civila nije uopce presla slovensku granicu jer su ih partizanske Vojne snage zaustavile na slovenskom teritoriju!!

       Dr. Zivic Engleze ponegdje smatra krivcima Bleiburske tragedije, da ih na drugim mjestima potpuno opere od ikakve krivnje.  Medjutim, on za Bleibursku tragediju kategoricki okrivljuje vodstvo NDH-a jer se na vrijeme nije pripremilo za povlacenje u Austriju kao da pristup NDH-a Zenevskoj konvenciji vec u sijecnju 1943. nije bila nikakva priprava za povlacenje i predaju!!  Dr. Zivic cak zastupa i teoriju Stipe Mesica o REVANSIZMU, tj. da su partizani Bleiburskom tragedijom ustasama “platili milo za drago”

za Jasenovac.  On  i drugi revizionisti Bleiburske tragedije uopce ne specifiraju o kojem Jasenovcu je rijec – o ustaskome ratnom ili partizanskom mirnodopskom Jasenovcu.

        Dr.  Zivic svoje revizionisticke poglede o Bleiburskoj tragediji iznosi u svojemu plitkome Predgovoru knjizi PRIKRIVENA GROBISTA HRVATA U REPUBLICI SLOVENIJI iz pera dr. Mitje Ferenca i gosp. Zeljka Kuzatka.  I ova dva pisca na mnogo mjesta, gdje tumace i analiziraju svoje mnogobrojne fotografije, tjeraju “Bleibursku” vodu na jugo-partizanski mlin.  Obojicu sam

svojim pismima upozorio na te krupne pogreske.  Obojicu sam takodjer upozorio, da ja ostajem pri onome sto sam napisao u svojemu prikazu njihove knjige.  Nista iz prsta nisam isisao vec sam njih tocno citirao.

       Sluzbeni i nesluzbeni krugovi unutar Slovenije i Hrvatske, crkveni i vancrkveni mediji pozitivno gledaju na tu Ferenc-Kuzatkovu knjigu kao da su Ferenc i Kuzatko prvi napisali istinu o masovnim pokoljima Hrvata diljem Slovenije.  Na njihovo pisanje,iako je ono odvec fragmentarno, gleda se pozitivno, docim Draganovicevo sustavno sakupljanje i moje jos sustavnije objavljivanje Bleiburskih iskaza, sve se vise gura u zapecak jer ti revizionisti njih smatraju “nepouzdanim podacima”, u njima vide “licitiranje brojkama”,  ocjenjuju ih “neznanstvenima”, itd.  Revizionisti bez ikakva iskustva bleiburskih uzasa sole, dakle, pamet samim smrtokolonasima!!

       Sondiranje anti-tenkovskih rovova oko Marbora djelomicno je i fragmentarno i ni izdaleka nam ne opisuje sve strahote koje su se POSLIJE Drugoga svjetskoga rata desavale oko Maribora.  Fra Vendelin Vasilj, Juraj Globan, Zvonimir Skok, Slavko Skara i mnogi drugi krunski svjedoci Mariborskih pokolja do u najsitnije potankosti svjeze su opisali svoja iskustva onih strasnih PORATNIH dana i tjedana.  Njihova svjedocasntva mnogo su vjerodostojnija od onoga sto nam danas serviraju mladi i neiskusni dr. Zivic, dr. Ferenc, Boze Vukusic, dr. Jurcevic i drugi revizionisti Bleiburske tragedije,  Upravo zato, slijediti nam je Bl. Alojzija kardinala-mucenika Stepinca i ondasnji Hrvatski episkopat; slijediti nam je SEST STOTINA od partizana pobijenih hrvatskih svecenika; slijediti nam je i mnoge legije drugih hrvatskih mucenika.  Oni su  svim svojim bicem ljubili Boga i ondasnju Drzavu Hrvatsku i za te uzvisene ideale krv su svoju prolijevali i zivote svoje su polozili.  Upravo zato, njihova mucenicka smrt poziva nas da, unatoc stetnim politickim vjetrovima koji nas zapuhuju, uvijek ostanemo vjerni istini jer

 

                                NAVIJEK ZIVI BOG I POVIJESNA ISTINA!

 

Dvorana crkve Sv. Nikole Tavelica

Mt., Quebec – +

14. listopada 2007.

 

Objavljeno: www.voiceofcroatia.net ; www.hrvatskauljudba.hr

 


 

© 2002-2007 VoiceofCroatia.net