KNJIGE:
RUDOLF ARAPOVIC
Bruno Busic - Meteorski bljesak na hrvatskomu obzorju (Portret)
Hrvatska politika u emigraciji, Vjesnik, 21. veljače 2005.
DL 229503 - UDB-a i njeni suradnici (prema tajnim izvjestajima) / Rudolf Arapovic
Knjiga RA koja je upravo izisla iz tiska ima ukupno 530 stranica.
U knjizarama se prodaje po 155 kuna, clanovi AMAC mreze mogu knjigu naruciti u autora po cijeni od 100 kuna plus postarina. (postarina za RH je 6 kuna, inozemstvo 32 kune obicnom postom).
Ova knjiga sadrzi tajna izvjesca suradnika, ustvari dousnika UDB-e u zemlji i inozemstvu, dojave jugoslavenskih ambasada u Becu, Buenos Airesu, Washingtonu, D.C., konzulata u Chicagu, SFRJ predstavnistva pri OUN-u u NY, dojave i neke elaborate savezne UDB-e u Beogradu te “operativni dnevnik za obradu” iz Dosjea licnosti (DL) 229503, sto su nastali koncem sezdesetih i sedamdesetih godina minuloga stoljeca. Izvjesca ne ”obradjuju“ samo ”lice“ pod brojem dosjea 229503, nego, dapace, daju odredjeni presjek dogadjaja, osoba i organizacija toga vremena u hrvatskomu pokretu otpora protiv jednog zlocinackoga i teroristickoga rezima i njegove tvorevine, sto taj materijal cini zanimljivim za siru publiku. U ovoj ce knjigi, zato, ”svatko“ naci ponesto za sebe ili o sebi. Knjiga, ipak, najvecma govori o karakteru UDB-e i njenih suradnika (dousnika).
Kazalo osoba ima 12 stranica.
Pogovor knjizi napisao je mr. Kazimir Katalinic, a recenziju povjesnik dr. Andjelko Mijatovic.
U dodatku je rad RA "Pet strategijskih zadataka Hrvatske revolucije" iz 1974. godine i osvrt "Jugoslavenske optuzbe za terorizam na Zapadu ne piju vodu" .
Tu je takodjer i jedan "smotani" dosje bosanske UDB-e.
(ra) Email autor: rudolf.arapovic1@zg.hinet.hr
Bruno Busic - Meteorski bljesak na hrvatskomu obzorju (Portret)
Proslov
Od
prerane smrti Brune Bušića u Parizu na obalama Seine prošlo je dvadesetipet
ljeta, od smrti koja stoji dokazom da značajevi ne umiru u
krevetu na izmaku potrošena života. Pa ipak, njegov značaj nije dovoljno
istražen, a još manje je aktualiziran u nacionalnomu tubitku. Nadam se da će
i čitatelj steći takav zaključak
kad se suoči s građom na koju upućuje portret na ovim stranicama.
Kroz pisma koja su ovdje objavljena čitatelj će upoznati čovjeka Brunu Bušića, njegov život i slobodarsko izgaranje u emigraciji.
Pomoć iz inozemstva, tj. strane države, jedan je od faktora uspješne revolucije. Mi toga čimbenika nismo imali, ali smo imali ″najgoru emigraciju″. Zato sam smatrao da u emigraciji treba izgraditi strukturu koja će ga nadomjestiti, i da ta struktura izraste na filozofsko-političkim zasadama prof. Ivana Oršanića (za koga se p. Stjepan Lacković, tajnik nadbiskupa Stepinca, Bogu molio da bude hrvatskim predsjednikom) i njegovu pojmu ″integralna sloboda“. Bruno je bio orijentiran na strukture u domovini.
Bruno se Bušić u pismu iz Karlsruhea lijepo narugao. On ni prijateljima nije govorio o svojim nekim planovima, ali su oni lako prepoznali njegov ″rukopis“ kada je on globalno odjeknuo, o čemu je autentično svjedočenje ostavio i bard hrvatske politike dr. Juraj Krnjević, predsjednik HSS-a.
Bilo je to herojsko doba pomlađene hrvatske emigracije koja nije imala naslijeđenih kompleksa.
Takav herojski i viteški pothvat nije ponovljiv. ″Amerika“ više nije u srcima ljudi. Svijet je izgubio nevinost koju smo mu velikodušno umišljali. ″Svi su se kompromitirali nasi-ljem nad ljudskom osobom.“ Dokaz za to je i Zvonko Bušić koji još uvijek čami u američkomu zatvoru. I ove su godine tisuće vjerujućih potpisali još jednu u nizu peticija za njegovo oslobođenje. Ali, Babilon nema sluha za čovjeka.
Bruno je Bušić ubijen 16. listopada 1978., nekoliko sati nakon što se u Vatikanu pojavio bijeli dim i urbis et urbi objavljeno habemus papam! Papa Ivan Pavao II.
Listopada 2003. R. A.
AMAC: 22.10.2003. R.A.:
Dr. Ante Ciliga nazivao je "Novu Hrvatsku" Jakse Kusana iz Londona "jerihonskom trubljom Udbe". Bolje misljenje o NH nije imao ni dr. Juraj Krnjevic, predsjednik HSS-a i najiskusniji hrvatski politicar u emigraciji. I Mate Mestrovic je bio tu blizu, ali je on u medjuvremenu revi
dirao svoj stav. "Ekstremsiti" u emigraciji smatrali su Kusana i njegovu NH djilasoidnom, trecejugoslavenskom...
Jaksa Kusan je po povratku iz emigracije, u Zagrebu bio predsjednik Soroseva "Otvorenoga drustva".
TV Kalendar 16. X. 2003. prikazao je Brunu Busica kao suradnika upravo te i takve "Nove Hrvatske". Tako je Obrad Kosovac od Brune Busica pokusao naciniti djilasoida i sorosovca.
U produzetku je jedno pismo Brune Busica koje govori o tim odnosima.
Motto knjige Bruno Busic:
Hrvatski narod ima jedino uporište i jedinu snagu u moralnim nacelima. Sve drugo je protiv nas.
Bruno Busic (Pariz, 30. listopada 1976.)
Jedno pismo Brune Busica:
Pariz, 30. listopada 1976
Dragi Marijane,
pisem ti u zurbi. Hitno je. U vezi Kusana i NH potpuno si pogrijesio. Zbog toga taktiziranja, potpuno nepotrebnoga i suvisnoga, Zvonko i drugovi mu izgubili su na moralnom prestizu, a Kusan [Jaksa] je dobio. On sada izgleda objek-tivan, nepristran, jedini koji zna sto valja, a sto ne valja, jedini pravednik i mucenik u ovome emigrantskom svijetu ludjaka i kretena. Trebao si postupiti prema dogovoru. Iz Kanade i Amerike stizu pisma u Njemacku u kojima se tvrdi da si se slizao s NH i podredio joj se. Znam da to nije istina, ali i ti trebas znati da ova pisma pisu potpuno dobronam-jerni ljudi, do kraja nesebicni i posteni. Hrvatski narod ima jedino uporiste i jedinu snagu u moralnim nacelima. Sve drugo je protiv nas. Kad su u pitanju moralna nacela onda nam se svako taktiziranje vraca kao bumerang i moze biti fatalno. Zvonko je u svoju akciju isao s najdubljim moralnim nacelima i s najvecom ozbiljnoscu. Kusan je upravo to htio pokopati. Njegov nemoralni stav je doveo do toga da je i sam uvidio da ce on osobno biti pokopan. Nepostivajuci dogovor, ti si mu omogucio da izadje kao moralni pobjednik i da svojim prljavstinama nastavi ponovno i to ojacan. Zvonko nije zavrsio kao Bugojanci, Prpic i Maticevic i drugi i on je trebao progovoriti i u njihovo ime. Pises mi “trebamo biti lukavi i iskoristiti svakoga”. Dodjavola, o kakvoj se ovdje lukavosti radi???!!! Kusan nije imao drugog izbora nego da okrene plocu, a Zvonkovom sutnjom i priznavanjem neisti-ne kao istine jos je ispao kao moralni pobjednik.
U obrani svoga postupka navodis i pismo koje si mi nekada uputio u London. To je to! Ja uopce kod njega ne bih napisao ni slova, niti s njim suradjivao na bilo koji nacin da nije dopustio objavljivanje moje kritike njegova pisanja o Bugojnu i Velebitu. Tek kad bi objavio Zvonkino pismo, onda bi se moglo s njim suradjivati.
Ista je stvar s Marunom [Boris]. Ja sam s njim prijatelj i uvjeren sam da je posten covjek. Ukljucivanje njega u Odbor ipak citavoj stvari donosi veliku stetu bez obzira koliko on radio i bio osobno koristan. On se nicim nije ogradio od Kusanova pisanja o Bugojnu, Velebitu, pa ni o ovoj zadnjoj stvari. Njegova nazocnost u Odboru i njegov supotpis (kao urednika) s Kusanovim bljuvotinama i podvalama dvije su nespojive stvari. Reci mu da je to moj stav. Vidjet ces, njegovu nazocnost u Odboru Kusan ce iskoristiti za svoje osobne svrhe.
Neopodno je da Zvonko izrazi svoju zahvalnost hrvat-skom tisku (svakako spomenuti dr. Krnjevica), hrvatskoj javnosti (narocito tzv. malim ljudima), te da onda pristojno, bez ikakva povisenog tona i jetkosti izrazi svoje cudjenje nad pisanjem NH. Treba naglasiti svoje neshvacanje zasto je NH gotovo u potpunosti preuzela, pa i jos vise prosirila negativ-no, neprijateljsko, zlobno i podvaljivacko pisanje Washington Stara i Washington Posta. Od okupatorskog i kvislinskog tiska u Jugoslaviji to je ucinio jedino NIN i to u daleko manjoj mjeri nego NH.
Na poledjeni letka Odbora isto tako treba izdati svoje priopcenje u vezi toga i ostalih stvari. Zaista od javnosti kriti da za obranu utamnicenika HNV nije ne samo nista pridonijelo iz svoga vlastitog fonda, nego da je jos zadrzalo novac koji je uplacen u tu svrhu? Treba narodu poloziti racune. Nikakve zakulisne igre ne dolaze u obzir.
Sto se tice pravilnog i masovnog obavjestavanja javnosti i tu si pogrijesio. NH ima sada nakladu oko 6.000. Svaki letak koji dodje iz Amerike ja mogu u Njemackoj umnoziti i razdijeliti u 10.000 [primjeraka]. Imam ljude i u Australiji koji ce ga rasturiti u jos vecoj kolicini. U kojekakvom taktiziranju mi mozemo samo izgubiti i hrvatsku javnost prepustiti kojekakvim manipulacijama. U odgovoru Kusanu svakako diskretno spomenuti Bugojno i Velebit, i napomenuti da se mrtvi hrvatski borci nisu mogli braniti i da ce u hrvatskoj borbi i ubuduce biti mrtvih junaka te da je stoga zivima obveza, moralna i nacionalna duznost da govore istinu i samo istinu.
Prije dva tjedna ovdje u Parizu Kusan je drzao nekakvo bezvezno predavanje. O citavom pothvatu nije rekao nista lijepo, ali nije ni napadao, nego je rekao da je jos uvijek preuranjeno bilo sto reci ([…] !!!). Poslije predavanja (nesluz-beno, ali u istom krugu ljudi) ponovio je i to u jos gorem obliku sve one bljuvotine iz NH. Ljudi su povjerovali, pa su mene u cudu pitali kako su Zvonko i ostali mogli tako diletantski nastupiti i osramotiti nas pred svijetom. Naravno, pobjesnio sam, pa sam im savjetovao da engleski tekst dadu na citanje jednom engleskom katolickom sveceniku, koji zna hrvatski i veliki je prijatelj Hrvata. Oni su me poslusali. Nakon pozornog citanja ovaj svecenik je rekao da na prvoj stranici letka ima 15 gresaka, da na drugoj stranici ima znatno manje, da su u citavom tekstu tesko razumljive dvije recenice, ali da je tekst inace jasan. Iako se i u hrvatskom tekstu moze naci 20 gresaka, Zvonko ipak nije ovaj propust smio napraviti, iako je on beznacajan, tim vise sto vecina americkog tiska nije taj propust ni spomenula. Ovaj engleski svecenik zgrazao se i cudio nad Kusanovim pisanjem. Kaze da mu nije jasno zasto je napisao sve te neistine.
Svakako usporediti pisanje WP, WS, NIN-a i NH.
Osvrnuti se i na Pavlinicevo radovanje da ce biti puno kaznjeni i da imaju sada mnogo osobniju brigu da se brane pred sudom. Sad je vrijeme da se razgalite svi ti lesinari. Maruni ocitati bukvicu zbog solidariziranja s Kusanovim bljuvotinama. Posalji mi njegovu adresu. On mi je obecao pisati i poslati neke stvari, pa je prevario. Pitanja i odgovore sredit cu u dogovoru s ovim ljudima ovdje. Zasada jedino ovo, jer je ovo najhitnije. Ljudi su zbunjeni.
Oprosti na rijecima. Bolje da ti kazem sve otvoreno, nego da uvijam i zavijam diplomatski. Znam da ti je tesko, ali treba izdrzati. Ovaj engleski svecenik bi bio voljan pomoci. Ako nesto treba samo javi.
Tebe i sve druge srdacno pozdravlja
Bruno
P. S. Oni ispravci su izvrsni. Bit ce uskoro tiskan i razaslan. U Australiji se pripremaju demonstracije.
Ponovno ti govorim da si s Marunom napravio veliku pogresku. One bljuvotine u NH (na koje se i Hrvoje Vukelic zgraza, iako je veci pacifist od bilo kojeg poznatog pacifiste) napisao je Kusan, ali to je urednicki (nepotpisani) clanak za koji odgovaraju svi urednici, pa i Maruna. Maruna se niti jednom javnom rijecju nije ogradio od toga, a ti ga uzimas u Odbor. To je nespojivo. Ne mozemo mi vise dijeliti moral na javni i privatni. Maruna treba uciniti ono sto mu savjest nalaze. Ako je posten i dobronamjeran covjek, onda je on mogao pomoci, a da u Odbor ne ulazi.
Ponovno ti ponavljam: mi imamo jedino moralna uporista i nista drugo. Svako poigravanje, taktiziranje i “lukavost” s moralnim nacelima mora biti stetno i stovise fatalno. O tome imamo i previse povijesnih pouka. Takvo taktiziranje ljude zbunjuje i demoralizira.
Ako se Maruna od toga javno ne ogradi u NH, to ce ostati zapisano kao jedan njegov nemoralni, antihrvatski i antislobodarski cin. To mu reci. Uostalom pokazi mu ovaj list.
٭ ٭ ٭
25. Obljetnica ubojstva Brune Busica - 16.
listopada 2003.
"ZAKLADA ABB" (Zaklada Ante Bruno Busic)
Dvadeset peta obljetnica umorstva borca za hrvatsku slobodu Brune Ante Busica, obiljezit ce se u Zagrebu 16. listopada 2003. godine.
-u 16 sati polozit ce se cvijece i zapaliti svijece ispred spomen grobnice na Mirogoju u Dolini hrvatskih branitelja
-u 17 sati u Crkvi Sv. Marka na Gornjem Gradu u Zagrebu sluzit ce se misa zadusnica koju ce predvoditi dr. Vladimir Horvat, isusovac iz Zagreba.
-u 18.30 sati u Zlatnoj dvorani Instituta za hrvatsku povijest u Opatickoj ulici (br. 10) bit ce predstavljena knjiga "Bruno Busic, Meteorski bljesak na hrvatskom obzorju" koju je napisao
Brunin prijatelj i suradnik Rudolf Arapovic.
U Zagrebu 10. listopada 2003.
Ravnatelj mr. sci. Ante Petric
'''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''
dr. Vladimir Horvat SJ predvodio je sprovod Brune Busica u Parizu 23. listopada 1978. godine
O Bruni Busicu i knjizi govorit ce:
mr. sci. Ante Petric, predsjedatelj
dr. Andjelko Mijatovic, povjesnik
Tomo Podrug, knjizevnik,
Josko Pecaric, akademik
(ra)
U
subotu je (08. studenog 2003. godine u 18.00 sati) u Busovaci uprilicena
skupna promocija knjiga u organizaciji HKD Napredak i
Gradske knjiznice. Knjige su predstavili:
Dr. Andjelko Mijatovic (2 knjige RA): DL (Dosje licnosti) 229503;
Bruno Busic. Meteorski bljesak na hrvatskom obzorju;
Ivan Beslic/Vinko Tulic (novinar SD-a): Cuvari Jugoslavije i
suradnici UDB-e u BiH;
Akademik Josip Pecaric (5 knjiga): Za hrvatsku Hrvatsku;
Pronadjena polovica duse; Sramotni sud u Haagu, Trijumf tudjmanizma; i
Nepocudne knjige.
U glazbeno-recitatorskom dijelu sudjelovali su : Recitatorska
sekcija, Tamburaski orkestar HKD Napredak,
Busovaca i FRAMA Busovaca .
MJESTO: Velika dvorana Opcine Busovaca.
U prepunoj opcinskoj dvorani najvise je bilo mladih, sto je busovacka
specificnost kad se radi o promociji knjiga.
(ra)
Vjesnik, 21. veljače 2005.
Hrvatska politika u emigraciji
Rudolf Arapović
Iščekujući skori obračun s komunizmom, hrvatska je politika u emigraciji poslije Drugoga svjetskog rata slijepo slijedila hladnoratovsku kampanju, a u nekim svojim segmentima bila je i privjesak Antiboljševičkoga bloka. Nacionalni ciljevi podvrgnuti su velesvjetskim, odnosno blokovskim interesima. A bilo je i ekstremnih istupa u tom pogledu. Na primjer kada su 1968. godine Jakša Kušan (Nova Hrvatska) i Vinko Nikolić (Hrvatska revija) u jednom apelu pozvali narod da brani Jugoslaviju, a osamdesetih se godina pojavila teza da Hrvatsku treba braniti na rijeci Strumici. (Ta je politika na koncu završila u Sorošovu «otvorenomu društvu».)
Nu, proljećarski pokret u zemlji i svježe snage proizveli su radikalan preokret i u emigrantskoj politici: napuštanje blokovske orijentacije. Baveći se stvarima «iza kulisa emigrantske politike», Gojko se Borić obračunava upravo s tom promjenom hrvatske politike u emigraciji. On taktičko otvaranje prema Istoku dr. Branimira Jelića (HNO) naziva «fantazijom na smetlištu povijesti» (Vjesnik od 9. ožujka, Podlistak), premda je i sam svjedokom njemačkoga otvaranja prema Istoku koje provodi Willy Brandt, ali i bavarski konzervativac Franz Josef Strauss. Branimir je Jelić svojim taktiziranjem posvađao centralne komitete u Jugoslaviji.
Borić je u «fantazije na smetlištu povijesti» svrstao i viziju Bruna Bušića, koji da je «Hrvatsku više pjesnički nego politički, vidio kao “sretno sastajalište (sic!) Istoka i Zapada”». Bušić je naime 1976. godine pisao: “Hrvatska je u našim zamislima zemlja slobodnih ljudi i pravednog društva, suverena država izvan svih ideoloških, političkih, gospodarskih i vojničkih blokova, radosno susretište Istoka i Zapada.” U Njemačkoj je 1981. nastao snažan mirotvorni pokret, kada su 300 tisuća Nijemaca demonstrirali ulicama protiv razmještanja novih američkih raketnih sustava i blokovske podjele, a intelektualci objavili doslovce identičnu tezu o Njemačkoj kao radosnom susretištu Istoka i Zapada. Nu, Boriću je to na Radiju Deutsche Welle nepoznato.
Bušić je na istom mjestu spočitnuo ogromnu ekonomsku i vojnu pomoć beogradskomu režimu i upozorio da je «Jugoslavija multinacionalna država, te da naoružanje namijenjeno da spriječi vanjsku invaziju ne će, u slučaju nutarnjih nemira, biti upotrijebljeno protiv stranog agresora». (The New York Times od 12. rujna 1976.)
Hrvatska je politika bila vizionarska i ispred svoga vremena. Rušila je Berlinski zid prije Reagana i Gorbačova.
Dok je hrvatska politika u emigraciji slijepo slijedila hladnoratovsku kampanju i bila privjesak Antiboljševičkoga bloka, hrvatski prosvjedi i memorandumi nisu nikoga uzbuđivali. Moćnici razgovaraju s onima koji imaju vlast (Robert Kennnedy), nemaju interesa za «plemenska» posla. Kada su se pak u emigraciji pojavile struje, i publikacije, koje su se otvorile (i) prema Istoku, tj. najavile nadideologijsku osloboditeljsku borbu svim primjerenim sredstvima («Lundske teze», Bušić), nastala je prava uzbuna. Aktivirani su policijski doušnici, započela je denuncijantska kampanja (npr. da se Bušića «spakira u Moskvu»), zabrinula se i zainteresirala policija demokratskih zemalja, a probijena je i medijska blokada. S tim je preokretom i Vjesnik upoznao svoje čitatelje bilježeći, «da nikada prije emigracija, posebno ustaška... nije u dijelu zapadnoevropske i sjeveroameričke štampe, radija i televizije imala bolji i masovniji publicitet». (Vjesnik od 13. siječnja 1979.) Kao pokret i politički utemeljena opcija, s kojom se ocjenom Vjesnikov novinar tada, jasno, nije identificirao.
Nakaradna je i već viđena Borićeva tvrdnja da su Jugoslaviji «zapravo trebali hrvatski ekstremisti». Tako je naime i «ljotićevska» Hrvatska zora iz Münchena omalovažila i pokušala zaplašiti «papirnate revolucionare» da tjeraju vodu na mlin JNA koji će zbog njih moći tražiti veći proračun. Američko gvožđe nije pomoglo iranskomu šahu u borbi s Ajatolinim magnetofonskim vrpcama, a ni gvožđe JNA Jugoslaviji. Naprotiv, proračun represivnoga aparata doprinio je slomu tvorevine.
U svom «programskom» članku u Poruci, Borić je za Srbe tražio dvije države, Hrvatsku i Srbiju. To je bila njegova, kaže, «idealistička vizija» koja se «već tada» očitovala. Odgovorio mu je poznati teolog Tihomir Ilija Zovko. Već sam naslov Zovkove raspre puno govori: «Jalova teorija – jedne slijepe prakse. O Hrvatskoj Državi i Srbima u Hrvatskoj. Protiv H. Vukelića [Borić] i Zajednice (“Poruke”)». (HL, 3/1981., s. 17-26)
Ni Borić nije «ostao dužan», ali se je nakon nekog vremena «pomirio sa Zovkom»! (Vjesnik od 21. veljače, Podlistak)
Autor je bivši urednik «Hrvatske borbe» i «Hrvatskoga lista» u emigraciji.