![]() |
||||
|
Langue, catégorie, image |
Choses merveilleuses: à prendre une bonne conscience du monde qui nous entoure... et agir de façon ultime Latest revision: Friday, 05 September 2008 14:35 -0500. |
Derniers commentaires |
||
| Français - Croatie | Mediteranska unija -- Union pour la Méditerranée (UPM) -- NATO -- Zašto policija ne zatvori komuniste? -- Patriotes | |||
| Une
belle chanson pro-croate, en français (ce qui est plutôt rare), sur
laquelle je suis tombé par hasard :
|
||||
| Français, English | Pour les apprentis Obama et McCain croates... | |||
![]() The Tribunal building in The Hague |
C.D., le 2 septembre 2008 |
Commentaire sur: The "American Dream" is over - It is not a Cold war! 2 Sept 2008 Vous auriez même pu ajouter - pour les apprentis Obama et McCain croates - que les gouvernements US (démocrates et républicains) ont exigé de la plupart des pays du monde qu'ils s'engagent par écrit à ne jamais livrer un citoyen américain au Tribunal de La Haye. Ils sont pour, ils paient une partie des frais, fournissent des magistrats, mais ce n'est pas pour eux ! |
||
| Le lien | Association Macroatie | |||
| 31 août 2008 | ||||
| Français, English | RADICALISATION APOCALYPTIQUE OU "L'EXERCICE DE PROPAGANDE"? | |||
| NOS AMITIÉS "NAIVES" (corrompues) | Cybepresse/ La Presse Canadienne (Kandahar) Le jeudi 21 août 2008 |
Trois soldats canadiens tués par une mine Trois soldats canadiens ont été tués par l'explosion d'une mine artisanale, mercredi matin, dans le district de Zhari, en Afghanistan. Un soldat
a aussi subi des blessures graves quand la mine a explosé à proximité de
leur véhicule vers 10h30, heure locale. Voir aussi: Et Pakistan..., "Attentat suicide des talibans au Pakistan: au moins 64 morts", le jeudi 21 août 2008 (AFP), où "au moins 64 personnes ont été tuées jeudi dans un double attentat suicide des talibans devant la principale usine militaire d'armement du Pakistan, non loin d'Islamabad, une nouvelle attaque qui fragilise encore un gouvernement paralysé par des querelles intestines." ___________ But a hidden American hand may have the power to prevent any unwanted Pakistani nuclear activity, according to foreign media reports. Last year, The New York Times reported that the US had spent nearly $100 million in a secret program to train and equip Pakistani personnel in properly securing their country’s nuclear weapons.… ("ISLAMIC BOMB" CASTS A LONG SHADOW, Jerusalem Post, Aug 18, 2008) SNC-Lavalin dit avoir perdu 12 employés algériens [?] dans un attentat à la voiture piégée mercredi en Algérie. (Presse Canadienne, 20 août 2008) 10 morts et 21 blessés français en Afghanistan, 19 août 2008 (Syberco par courtoisie de google recherche)ETC. En bref, c'est bien plus grave que "l'exercice de propagande", lorsque "Afghanistan: les talibans menacent le Canada" par Tobi Cohen, La Presse Canadienne (Kandahar), Le dimanche 17 août 2008 "Toutefois, un porte-parole du premier ministre Stephen Harper a qualifié la menace talibane d'exercice de propagande." Que tout cela arrive à cause de la situation en Georgie-Ossétie du Sud, c'est difficile à imaginer, car ce n'est pas la "guerre froide," mais voila : Une citationem sélectionné par CIJR, texte intégral ici "South Ossetia may be very small, but it has become the scene of an event of colossal proportions: the return of Great Power politics, in which tanks are the deciding factor, not "soft power," let alone international legitimacy. This huge change follows inevitably from Russia’s regression to its own historic version of empire… The reversion of Russia to the dangerous rules of Great Power politics compels all others to change their behaviour as well – it is not a game, and participation is not voluntary… One way or another, Europe’s holiday from serious geopolitics is over."—Historian Edward Luttwak, commenting on the far-reaching implications of Russia’s invasion of Georgia. (Edward Luttwak, senior fellow at the Washington-based Center for Strategic and International Studies in Globe and Mail, Aug 20, 2008)
|
A retenir: "Europe’s holiday from serious geopolitics is over" Edward Luttwak in Globe and Mail, 20 Aug, 2008 ...bien qu'on ne voit plus nulle part l'Europe, seulement M. Sarkozy... Envoyer les militaires etc. de l'Europe en Afghanistan etc. pour qu'ils y périssent est assez sérieux en termes géopolitiques et même humaines... You have to take it seriously... Chose Merveilleuse! C.M. |
|
| Français-Alger | Une offre d'emploi au sud-est d'Alger... | |||
|
NOS AMITIÉS (algériennes)
Photo: Cyberpresse.ca |
Cyberpresse/ Presse Canadienne, 20 août 2008
|
SNC-Lavalin dit avoir perdu 12 employés algériens dans un
attentat à la voiture piégée mercredi en Algérie.
L'attentat a touché un autobus transportant
des employés au projet de distribution d'eau et d'usine de traitement d'Acerdoune,
au sud-est d'Alger. «Nous voulons que tous les membres de notre personnel sachent que nous déplorons vivement cet attentat terroriste et que la santé et la sécurité sont des priorités du plus haut niveau pour la société. Nous continuons de travailler étroitement avec les autorités algériennes pour assurer la santé et la sécurité de notre personnel.»
|
||
| Français-Canada | L'armée se déploie en Arctique | |||
|
NOTRE SOUVERAINETÉ (arctique)
Photo: Cyberpresse.ca |
Agence France-Presse/ Cyberpressa.ca Le mardi 19 août 2008 |
Quelque 600 militaires canadiens ont débuté mardi leurs plus grandes manoeuvres de l'année dans l'Arctique oriental, a indiqué le ministère de la défense. «Exercer
la souveraineté canadienne dans le Nord est une mission clé des Forces
canadiennes», a indiqué dans un communiqué le Vice-amiral Dean McFadden. Voir aussi: Communiqué (MDN/FC)Les Forces canadiennes dirigent une opération de souveraineté dans l’ArctiqueNR #08.003 - le 19 août 2008 (...) L’opération Nanook 2008 est l’une des trois opérations majeures de souveraineté conduites chaque année par les Forces canadiennes dans le Nord du Canada. L’opération de cette année comprend des scénarios d’exercice avec urgences maritimes simulées, incluant l’évacuation d’un navire en détresse et un déversement de pétrole. Ces exercices sont conçus pour développer et raffiner les relations entre les diverses organisations qui soutiennent l’approche pangouvernementale relative à la souveraineté arctique. (...)
|
||
| FRANÇAIS - HRVATSKI |
CURRICULUM CROATIAE ?! |
|||
| NOTRE HISTOIRE |
Mirko Vidovic, Acadé-micien, Croatie, le 11 août 2008 |
Voici une "opinion libre" de M. Vidovic, académicien de Croatie, opinion qui n'engage que lui et non pas la rédaction de voiceofcroatia.net. VoC remercie à notre lecteur, un français de souche, qui a revu et corrigé le texte de M. Vidovic, ainsi qu'à N.V.P. pour ces remarques.
Prilazem i moj vlastiti komentar na hrvatskom koji je upucen gosp. Vidovicu prije objave njegova teksta.
Urednistvo
CURRICULUM CROATIAE -------------------
Mirko VIDOVIĆ Académicien
Les Dinariques, premiers Européens.
BREF RAPPEL. L'histoire de la Croatie ressemble beaucoup à celle de la France : sur les ruines de la vieille Pannonie, les Croates Blanc (comme les Francs dans la Gaule Transalpine) ont organisé un Etat dans les limites des Diocèses pannoniens dessinés par Dioclétien vers la fin du IIe. s. après J.C. À cette époque comme aujourd'hui, la souche de la nation croate était indigène, illyrienne. Il est écrit dans l'Évangile que c'est St Paul qui envoya ses disciples pour christianiser la population de la Dalmatie et de 'tout l'Illyricum' déjà depuis longtemps monothéiste. Or, notre langue - selon les scientifiques de l'Est comme de l'Ouest - est la plus noble de toutes les langues de l'ensemble des pays indo-européens (j'en ai eu la preuve en traduisant les 'Gâthâs' de Zoroastre), car c'est chez nous que se trouve le foyer initial de cette famille linguistique.
Du côté latin, ils sont restés païens pour la simple raison que le paganisme était la religion de l'Empire et le latin en était la langue officielle. On s'en tenait à St Paul qui disait que 'Dieu n'habite pas une maison faite par les mains de l'homme et n'a pas besoin qu'on lui fasse des offrandes', on ne bâtissait pas de temples, tout juste de petites chapelles autour desquelles se ressemblaient nos chrétiens pour célébrer Jésus par lequel l'humanité a appris qu'elle est de nature divine.
Les païens latins n'ont commencé à se faire baptiser que vers la fin du troisième siècle. L'oncle de Dioclétien, Caïus le Saint, était pape à Rome, preuve que derrière lui il y avait déjà une longue tradition chrétienne ! Pour cause de 'trahison de la patrie', les païens romains christianisés furent jugés traîtres à l'Empire et mis à mort. Or, l'adjoint (adlatus) de Dioclétien, Constance Chlore (natif d'Eboracum, aujourd'hui York) avait fait un fils à Hélène, une hétaire grecque. Comme ni Dioclétien ni sa fille unique Valeria n'eurent de fils, ils adoptèrent le fils de Constance Chlore (chloros en grec veut dire albinos ou pâle), Constantin, qui accepta de signer l'Édit de Milan accordant aux chrétiens l'égalité avec les autres religions autorisées.
La libéralisation du christianisme donna l'idée aux néophytes romains païens de considérer leurs propres victimes comme martyrs et saints de l'Église. Mais, ils continuèrent, à des fins chrétiennes, à entretenir leurs temples païens où ils établirent les sépultures de leurs victimes, en exigeant que nous les vénérions. Ils en bâtirent de nouvelles et cela continue, ainsi que la profusion de ces curieux démiurges.
Ces néophytes ont fait fi du fait que les Illyriens étaient chrétiens trois siècles avant eux et nous ont considérés comme hérétiques. Pourquoi? Parce que notre langue liturgique n'était ni le grec ni le latin, mais la langue illyrienne (qui a donné l'éventail des langues dites slaves, comme le latin a donné l'éventail des langues dites 'romanes' ou 'latines’) - c'est ainsi que l'Église, durant vingt siècles, appelait notre langue. Nous n'avons jamais accepté de prier Dieu dans une langue que notre peuple n'a jamais voulu apprendre ni sur le plan laïc ni sur le plan religieux. C'est de là que provient la haine que l'Europe occidentale n'a cessé de témoigner à notre égard.
Les Grecs avaient une attitude bien plus modérée à notre égard, car c'est Dioclétien qui a transféré le centre politique et militaire de l'Empire Romain de Rome à Nicomédie, puis à Constantinople. La langue latine est resté la langue officielle de l'Empire jusqu'au basileus Heraclius (début du VIe s.). Disloqué par décision de Théodose le Grand, l'Empire de l'Ouest s'est alors effondré à cause des intrigues, de l’orgueil et des jalousies intrinsèques à la latinité, tandis que l'Empire de l'Est allait lui survivre durant onze siècles et demi !
La Croatie est la seule nation qui n'a jamais persécuté les juifs ni personne d'autre à cause de sa foi, car Saint-Paul (le pharisien, c'est à dire le monothéiste selon la doctrine de Zoroastre) a dit: « Pourquoi la conscience d'un autre limiterait-elle ma liberté ? ».
Or, depuis l’aube de la civilisation, la côte Est de l'Adriatique était la zone stratégique la plus importante au sein du 'Monde Ancien' et toutes les grandes armées ont toujours tout fait pour nous en déloger. En vain ! Les Dinariques, selon Napoléon lui-même, sont les soldats 'les meilleurs du monde'. C'est la population dont la taille moyenne est la plus élevée en Europe et même dans le monde. Douée d'une prodigieuse mémoire grâce à la permanence de notre langue, la civilisation dinarique a donné naissance à de trés grands hommes, dont Dioclétien, Saint-Jérôme, Saint-Martin de Tours, Roger Bošković ou Nikola Tesla. C'est chez nous, en Bosnie, qu'a été découvert l'acier, etc. Si l'on supprimait ce qu'on a donné au monde, celui-ci s'écroulerait dans la nuit et la barbarie sanguinaire.
Nous avons surmonté tous les obstacles et toutes les folies idéologiques en restant fidèles au bon sens (que St Paul considère comme la qualité essentielle de la vertu d'homme) que Dieu nous a donné - la seule qualité qui nous différencie des animaux (et, selon St Paul, des 'animaux à l'aspect humain').
Pour des raisons politiques, les papes du Moyen Âge ont béni une série des 'croisades' ayant pour but de nous obliger à parler le latin. En vain ! Le dernier pape qui a pactisé avec Tito pour mettre fin à l'existence de la Croatie et la gommer de notre mémoire collective fut Paul VI. De sinistre mémoire, car il a même obligé nos prêtres à collaborer avec les athées militants que sont les communistes marxistes...
ASHNER. Cet homme n'a jamais été adepte du mouvement oustachi. Il appartenait à la mouvance du Parti Paysan Croate - avant, pendant et après la guerre. Durant la guerre, il a fait à peu près la même chose que le père de Nicolas Sarkozy chez lui en Hongrie. Mais la mère de Karl Marx était d'origine hongroise et de ce fait, les « intellos » de gauche, surtout d'origine juive, ont toujours tenu les Hongrois pour une population 'constructive'. Chacun a bien pu voir, samedi dernier, lors du défilé de l'équipe olympique hongroise dans le 'Nid d’Oiseau’, à Pékin, comment les Chinois ont accueilli les Hongrois, 'descendants d'Attila' - comme leurs proches cousins, avec des ovations ! Signe très, très inquiétant...
Or, j'ai rompu le cou à tous nos ennemis en les obligeant à regarder le ciel. Ceux qui ont craché vers le ciel ont reçu leur bave sur leur propre visage. Ils organisent des 'gay-prides' pour démontrer leur supériorité en – culot !
P.S. Le Grec Strabon nous a légué une anecdote concernant la population des environs de Zadar, qu'il appelait 'Keltes', Leurs représentants s’en furent rendre visite à Alexandre de Macédoine. Un peu 'éméché', Alexandre demanda au chef de notre délégation si l'on était la seule nation qui n'eut pas peur de lui, à quoi le Dinarique répondit :’ la seule peur que nous ayons, c'est que le Ciel nous tombe dessus’.
C'est toujours le cas!
Sapienti sat !
N.V.P. à écrit le 15 août 2008:
Le texte de M. Vidović me semble nécessiter quelques brèves remarques :
1) Si la nation croate a bien assimilé des éléments illyriens, elle est quand même essentiellement composée d’éléments slaves et irano-slaves. « The South-Slavic Croats of today », écrit Stephen Kr. Sakač, S.J., « descended from Slavs and Slavicized Croats who moved into the former Roman provinces of Pannonia and Dalmatia in the seventh century ; there they merged into a nation with the Romanized Illyrians ». (p.10-11). « Constantine Porphyrogenitus’ figures give us an approximate key to the strength of the Slavic and Iranian components in the structure of the Old Croatian population : during the tenth century, about 60% of the Croats were of Slavic origin, and about 40% of Iranian origin. But in both classes there were certainly some descendants of old Romanized Illyrians (Wallachians) who had withdrawn to the mountains because of the Avaro-Slavs. In the Croatian State which was in alliance with the Empire, they came down into the plainland and fused with the Croato-Slavs » (p.45-46) – cf. « The Iranian Origins of the Croats According to C. Porphyrogenitus », in The Croatian Nation in Its Struggle for Freedom and Independence, Chicago, 1955.
2) Lorsque l’auteur dit « notre langue », à quoi fait-il allusion ? À la langue des Illyriens ou à la langue croate ? (« The Croatian language belongs to the Slavic family of languages », affirme le prof. Christopher Spalatin – cf. Croatia : Land, People, Culture, University of Toronto Press, 1970, p.157. « Arrivés sur la côte adriatique au VIIe siècle, les Croates apportèrent et développèrent une langue paléocroate, branche du paléoslave », affirme le prof. Branko Franolić – cf. La langue littéraire croate, Paris, NEL, 1979, p.1). Il paraît de toute façon très hasardeux d’affirmer que la langue illyrienne (ou bien la langue croate) est le « foyer initial de la famille linguistique indo-européenne ». Ces deux langues appartiennent à deux rameaux du groupe indo-européen mais rien, en l’état actuel des connaissances, ne permet de dire que l’une ou l’autre en serait le foyer initial. Le vocabulaire croate comporte certes des parentés avec l’avestique ou le vieux-perse mais c’est aussi le cas de nombreuses autres langues indo-européennes. Si la famille linguistique indo-européenne possède un « foyer initial », ce serait la langue indo-européenne elle-même or l’un des grands spécialistes de la question, le prof. Jean Haudry, nous dit que l’indo-européen est « une langue – non attestée – dont il faut postuler l’existence pour expliquer les concordances, nombreuses et précises, qu’on relève entre la plupart des langues d’Europe et plusieurs langues d’Asie » – cf. L’Indo-Européen, Paris, PUF, 1979, p.3.
3) Rien ne permet non plus d’affirmer que la langue illyrienne aurait donné naissance à l’éventail des langues slaves. Ceci fait penser aux thèses romantiques – le proto-illyrisme – du dominicain Vinko Pribojević pour lequel les Slaves auraient pour ancêtres les Illyriens et seraient donc en Illyrie des autochtones. Il fut un temps où Juraj Križanić prétendait donner à tous les Slaves une langue standard, mélange de « slavon, de russe et de croate » – cf. F. Dvornik, Les Slaves, Paris, Seuil, 1970, p.797.
4) M. Vidović a sans doute de bonnes raisons pour faire naître Constance Chlore à Eboracum mais force est de constater qu’il est contredit par une majorité d’historiens et d’encyclopédies qui situent en Dardanie (ou Mésie ou encore Dacia Ripensis) le lieu de naissance de Constance Chlore (vers 250). En revanche, celui-ci serait bien mort (en 306) à Eboracum (York) où il était venu combattre les Pictes. Son fils Constantin naîtra lui-aussi en Dardanie, à Naissus (Niš), en 274.
5) L’auteur avance que Dioclétien avait pour adjoint Constance Chlore or la plupart des sources historiques disent que cet adjoint ou césar était Galère (qui était son gendre). Constance Chlore avait été choisi comme adjoint (et adopté) par l’auguste Maximien Hercule. Selon ces mêmes sources, Valeria, fille de Dioclétien et épouse de Galère, n’a pas adopté Constantin mais un certain Candidianus, fils illégitime de son mari.
6) Selon la plupart des historiens, ce sont les Croates et non les Dinariques que Napoléon qualifie de soldats « les meilleurs du monde ». Le terme dinarique n’avait d’ailleurs pas cours à l’époque de Napoléon, et il aurait inclus les Serbes et les Monténégrins qui ne dépendaient pas de l’empire et ne se battaient pas sous son uniforme.
7) Une certaine confusion résulte de l’usage indistinct des termes « illyrien », « croate » et « dinarique » avec le pronom « nous » et l’adjectif possessif « notre ». Ainsi Dioclétien et Saint-Jérôme sont bien nés en Illyrie, au pied des Alpes Dinariques, mais ils n’avaient rien de croate. Le premier est mort en 313, soit plus de 3 siècles avant l’arrivée des Croates dans cette région, et le second a disparu en 420, soit plus de 2 siècles avant l’arrivée des Croates. Quant à Saint-Martin, il est bien né en Pannonie mais en 316 ou 317, soit 3 siècles avant la migration des Croates. De plus Martin était assez peu « dinarique » puisque son père était un officier romain, originaire de Pavie ! (ou alors Valéry Giscard d’Estaing, né à Coblence, est un Germain, et Rudolf Hess, né à Alexandrie, un Égyptien…).
N.V.P.
Komentar VoC-a na 14.8.2008:
Postovani gosp. Vidovic,
U prilogu Vam saljem ispravljen tekst, za koji imamo zahvaliti jednom francuskom prijatelju (français de souche)... Molim Vas javite mi ako prihvacate sve izmjene, te ako zelite, prije objavljivanja, uvrstiti u Vas tekst ispravke nekih povijesnih pogreski... (gospod. Vidovic je javio da zeli objaviti tekst bez ispravki povijesnih pogresaka.) (...) Kod Stjepana G. Mestrovica (Habits of the Balkan Heart) naci cete rasprave Tomasicevih studija dinarskog karaktera juznoeuropskih naroda (a cak americki autori mu zamjeraju sto je tu svrstao i Poljsku), a prikazan je kao vrlo los, i poticajan sukobima. Mestrovic ga, u pravdanju Hrvata, reducira na cetnike i Ustase ako se dobro sjecam. Vi ste tu otisli pak i "dalje", premda u nekom nedefiniranom kontekstu, pripisujuci ga, u zadnjem paragrafu (inace nejasnom i nepotvrdjenom), cak i Keltima. Bilo bi zanimljivo vidjeti Vase uporiste za tu hipotezu, jer je, barem prema mojim skromnim saznanjima, prvi put srecem u Vas.
Ne spominjete u ovome tesktu (niti u prethodnom koji ste mi poslali) dolazak Hrvata na danasnje prostore u VI i VII stoljecu, ali ako prihvacate tu opce-prihvacenu povijesnu tezu, mozda zelite govoriti o ilirskom utjecaju na Hrvate (uz gotski, grcki, romanski etc.) umjesto ilirskih "korijena" hrvaskog naroda ("souche de la nation croate").
Takodjer mi se tesko sloziti s Vasim odnosom prema latinskom karakteru ("des intrigues, de l’orgueil et des jalousies intrinsèques à la latinité"), daleko je vise primjera intriga, izdaja iznutra i ljubomore u Istocnom carstvu (...)
Mozda bi trebalo pojasniti i Vas paragraf o molitvi na latinskom, jer su Hrvati zatekli i preuzeli latinsku kulturu u primorskim gradovima, a prvi sukob izmedju glagoljasa i latinista zabiljezen je, prema Vasem kolegi akademiku Dubravku Jelcicu, tek u IX stoljecu u Ninu (samostalna biskupija pod knezom Trpimirom). Jelcic istice utjecaj latinske kulture "koja je cvala latinskim duhom". Prema njemu, i nasi su humanisti iz XV i XVI stoljeca bili uvjerenja "da je samo latinski jezik bio zreo da izrazi visoku poeziju... Bogata latinska tradicija hrvatske srednjovjekovne knjizevnosti pruzila je, makar i neizravno, plodno tlo idejama humanizma, koji se neobicno brzo prosirilo i u Hrvatskoj...". Kod Jelcica je donekle jasnije koje zasluge pripisuje latinskoj kulturi i jeziku, a kod Vas nije jasno sto tu zamjerate i po cemu je taj utjecaj negativniji od ostalih, uklj. ilirski.
Mozda zelite preispitati taj stav i uz pomoc Milivoja Mostovca i njegove studije "La societe croate: origine et structure" koju je objavila Revija sveucilista u Ottawi. Ni prema Mostovcu, odnosi nisu bili tako ostri, kako to Vi prikazujete, izmedju latinskog i nacionalnog jezika (a nije jasno niti sto je to vama, hrvatski, ilirski ili koji drugi), sto on potkrjepljuje cinjenicom da je sv. Otac Papa odobrio misno slavlje na nacionalnom jeziku (uklj. na starom hrvatskom - glagoljici) u vise biskupija: "Zahvaljujuci njemu, Crkva je mogla sacuvati univerzalni i nacionalni karakter, oduprijeti se pokusajima denacionalizacije i pokazati da se Crkveni vladar ne vodi nikakvim imperijalizmom." Mostovac citira i prisegu kralja Zvonimira u Solinu na 9. listopada 1076. u prilog svoje tvrdnje. (studija je dostupna na blogu VoC-a).
Ako zelite usljed ovih komentara objaviti tekst bez ikakvih izmjena, to je ipak Vas tekst i bit ce mi zadovoljstvo.
Unaprijed hvala za Vas odgovor,
Ivana Arapovic http://voiceofcroatia.net
|
||
| HRVATSKI | BALKANSKI ILI MEDITERANSKI...? | |||
| POSLIJE OLUJE
Uspjeli su - Tito i Che, Izvor: JL
|
Voc, 9. kolovoza 2008. |
O BALKANSKIM ILI MEDITERANSKIM "USPJESIMA HRVATSKE VANJSKE POLITIKE"
9. kolovoza 2008.
Ovogodišnje obilježavanje Dana Oluje (13-godišnjica) palo je na razinu osobnog sjećanja na jedan tisućgodišnji san, nedodirljiv ali bez istinski sretna osmjeha i nacionalnog zanosa – kad se svojih ratnika hrvatska politika olako i neodgovorno odrekla (osim za Siriju, Afghanistan etc., za tuđe ratove).
Možemo se pitati kakvi smo danas postali, ali i u kakvu stoljeću živimo, kad nam upravo za Dan Oluje premijer Ivo Sanader podmetne “uspjehe vanjske politike” koji su, na ovaj dan, uistinu groteskni: “ratni zločinci” iz Oluje i drugih hrvatskih operacija su u haaškim ali i hrvatskim zatvorima; nebrojene “tajne” državne dokumente “balkanski stručnjaci,” poput dr. Roberta J. Donie i dr. Edina Bećirevića danas ne znaju gdje smjestiti, u Sarajevo ili Haag (1); članstvo u nekim bizarnim unijama koje niti nisu bile dio izbornog programa za koji su Hrvati glasovali; cijene i hrvatski javni dug nekontrolirano rastu, a premijer osobno nudi preostala hrvatska vitalna poduzeća stranim ulagačima, ne kako bi postigao neki “deal” stoljeća (poput izdaje stoljeća) nego u zamjenu za daljnje zaduživanje pri Europskoj uniji, naime odmrzavanje fondova pomoći od kojih će se opet bogatiti ista korupirana elita u poznatoj spregi staljinističke nevidljive ruke politike i “poduzetništva.” Sposobnost i uspjeh ili ovisnost, naivnost i glupost.
Uistinu, nije to jedini paradoks iz dana sjećanja na vlastite snage i pravednu pobjedu, koja je imala sva međunarodna, ljudska i moralna, tisućgodišnja prava potrajati. Unatoč pokojoj minuti plagiranih krilatica, iz tuđe duše, ukradenih s patriotrskih portala, poput i mojega (“Pobjeda je bila sjajna, čista"), prevladalo je Sanaderovo “past će glave” kroz prepisane fragmente tuđe politike koja je nerazumna za sve hrvatske vitalne vrijednosti i uperena protiv samoopstojnosti hrvatskog naroda.
Paradoks je i to što Sanader zastupa pravnu državu s književnikom Jergovićem, kroz naizmjenične intervjue u slučaju Laptalo, što je kristalno jasna aluzija na bezakonje, a isti se redovito ograđuje od javnog istupa za hrvatske heroje Domovinskog rata otkako su pokrenute lažne optužnice: njih je samo Haag smio imenovati. Političari “književnici” mogu zaobići “pravne procedure” kao upravo nebrojene i neumoljive dokaze kriminala i korupcije u njihovim prvim redovima, od ureda predsjednika do ureda premijera.
Možda je primjerenije da se ovi književnici i skladatelji viceva u pravnoj državi sjete barem “Posljednje stranice” Povijesti hrvatske književnosti Dubravka Jelčića koji spominje i Ivu Sanadera, uz Antu Stamaća, kako u jeku rata uređuje "antologiju suvremene hrvatske ratne lirike" U ovom strašnom času (1992), "naslovljenu prema jednom ciklusu Željka Sabola, koji je, potresen zločinima velikosrpskog agresora, dragovoljno otišao u smrt." (3) Danas muze šute, tek drsko otmu i meni pokoji stih bez zamolbe za autorska prava, i to za Dan Oluje.
U atmosferi prijetnji, uvrjeda, vidi tek ovog paradoksa, opet će oni biti najglasniji i "protiv vrijeđanja" (kao i kriminala) i pozvati na "uljudnost" – kao Jadranka Kosor ispred Sanadera za predsjedničkih izbora, nakon što su "Sanaderovci" izvrijeđali patriote do besvijesti, nebili sve nas, kao za svake izbore, "učili pameti" kako su nam jedino ti i ti političari preostali, jer oni jedini znaju što je dobro za nas i za Hrvatsku... Pozvat će dakle narod da ne čini sve što oni čine protiv svakog glasa razuma i logike, tako da bi nas, u konačnici, pozvali da se više niti ne branimo, niti kakvom istinom, niti kakvim oružjem, niti kao pojedinac, niti kao narod. Predajmo se mirno, i that's it, a oni s vlasti mirno ne će.
Uistinu smo dobili “nova obilježja” ovoga stoljeća: istu staru krivnju što smo Katolici i Hrvati. Nimalo stvaralački od premijera, tzv. književnika (a od Mesića, nismo bolje niti očekivali, poljubiti ga za izbore, i neka oni idu dalje svi skupa...)
Tako nisu samo hrvatska književnost, nego i hrvatska politika krenuli “novim putem”, istim starim komunističkim i perfidnim (premda sumnjam da je to Jelčić predviđao na "Posljednjoj stranici" kad je najavio ta nova obilježja i novi put), sa Sanaderom čija je beskurpulozna ambicioznost izvrgla ruglu i toliko hvaljenu tradiciju hrvatskog latinizma – u njegovoj pjesmi “Hoću, konačno, muški da me se – balkanski” (2). Možda je premijer želio reći, mediteranski, ali sigurno tada nitko nije mogao predvidjeti, pa niti on sam, kojim će putem velika politika, toliko ispunjena sarko-pornografijom, a tako isprazna, bestrasna i demoralizirajuća. I pogubna.
U modernoj “pravnoj državi” može proći mirno svaka glupost, nastranost i kriminal u najvišim redovima hrvatske politike, a ostali nek se "normaliziraju." Posve prirodno, tomu nema mirna kraja, najavljeni su sad i “antifašistički ustanci” (prijetnja u Puli povodom najave Thompsonova koncerta), i to od Mesićeva prijatelja Kajina koji je u Oluji “branio sprske kuće od hrvatskih palikuća” a nikad nije znao odgovoriti na pitanje što je to “ratni zločin” (a obećao je javno da će nam reći, na gostovanju na imoartu). Hrvatskim političarima u vanjskoj politici bitno je samo neka bude “ratnih zločinaca” i u Hrvata i odmah je to uspjeh.
Hrvatski tisućgodišnji san, uspješno je dakako postao tisućgodišnja osveta što smo još uvijek Katolici, i Hrvati. To je taj uspjeh hrvatske vanjske politike koji ne bi uspio da ima hrabrosti u Hrvatskoj imenovati istinske zločince i kriminalce. A pobjeda je bila sjajna, čista, uistinu. (4). Nedajmo im zato više ništa svoje – pa nek oni "uspijevaju"!?
Ivana Arapovic
____________________
(1) “Arhiv haškog tribunala (ICTY) mora biti otvoren za sve", IFIMES (Ljubljana), Kolovoz 2008.
(2) SANADER : Hoću, konačno, muški da me se – balkanski, Javno / Slobodna Dalmacija (scan)
(3) Željko Sabol je bio član Matice hrvatske, Društva hrvatskih književnika i Hrvatskog centra PEN-a. Izvršio je samoubojstvo 1991., jer nije mogao podnijeti agresiju na Hrvatsku. (wikipedia)
(4) "Na braniku", Blog krasnih čuda, VoC |
Akademik M. Vidović piše na 10. kolovoza 2008.:
Gospodjice!
Hvala na ovom analitičkom osvrtu. Drago mi je da Vaš naraštaj zna da su oni koje je proizvela ideološka ludost ljudi izuzeti iz zdrava razuma.
No, realistički govoreći, oni su poraženi. Njihova zadaća je bila da sruše sve što su gradili s Titom i sad su postali balast povijesti. Oni nemaju šta očekivati od budućnosti. To su vampiri.
A o svemu u vezi sa samoodredjenjem, obranom i nadgradnjom Hrvatske do sad i u buduće, nisu odlučivali oni. Nego - mi!
M. Vidović. PRILOG AKADEMIKA VIDOVIĆA UZ KOMENTAR ______ Hvala i Vama za komentar i prilog. Voljela bih samo dodati: bojim se da su oni rušili što su Hrvati (ali stvarno Hrvati) stvarali (toliko koliko je bilo moguće uz njih) prije nego Jugoslaviju koju uporno teže obnoviti u geopolitičkom, ideološkom i kultorološkom smislu i pod paravanom raznih unija i inicijativa. Ipak njih malo tko proziva ili imenuje, a vidimo što se opet događa našim patriotima.. Napose su u posljednje vrijeme panično aktivni u protuhrvatskim "akcijskim planovima" i unijama, malo zbog tuđih zahtijeva, i malo više da svi skupa izbjegnu odgovornost za vlastiti kriminal, izdaju, zločine nad hrvatskim narodom. Ivana |
|
| HRVATSKI |
SINJSKA ALKA, OLUJA ETC. (POZDRAV DOMOVINI ZA DAN OLUJE - DO HAAGA!) |
|||
|
NAŠE LIČNOSTI (PRED OLUJU)
|
3-4. kolovoza 2008. |
Još jedan Protokol – ide dalje... od Sinjske Alke i Oluje....
Kakve bi hrvatski političari bili ličnosti danas, da su hrvatski branitelji odbili braniti Hrvatsku i hrvatski narod 1991.-95. dok ne postanu – generali (ili „središnje ličnosti“)
13 godina od Oluje, usljed prividnih smjena vlasti, od udbaške do komunističke ruke i vice versa, uz obvezna međusobna jamstva kako nema čistki (uistinu, niti lustracije) i kako nitko nikomu ne će polagati račun za političke skandale, nastao je kontinuitet jedne politike koja ide dalje, i sve dalje – od Sinjske Alke, a moguće i Knina.
Kao svaki iskusni boljševičko-komunistički birokrati, Sanader, Mesić i Bebić, imaju protokol za opravdanje njihovih središnjih ličnosti – među koje je, kao u svakoj zapetljanoj birokraciji u komunizmu upao Mesićev izaslanik Mladen Krunjac – što se ove godine ne će pojaviti na Sinjskoj Alki a možda niti u Kninu.
Na 3. kolovoza, pred Oluju, naše se dakle važne ličnosti ne mogu dogovoriti koja je središnjija:
« SINJ
-
Predsjednik Sabora Luka Bebić
i premijer Ivo Sanader
bojkotirali su danas dolazak na 293. Sinjsku
alku. Kako doznajemo,
odluka o tome donesena je u posljednji trenutak i to u znak protesta
i nezadovoljstva odlukom državnog protokola
koji je, iako je predsjednik Mesić
bio spriječen doći
u Sinj zbog službenog putovanja u Mongoliju,
inzistirao da njegov izaslanik,
general Mladen Kruljac,
bude središnja ličnost
protokola. (Izvor: Bebić i Sanader bojkotirali Alku, Jutarnji list, 3. kolovoza 2008.).
Upravo ovim važnim ličnostima nije niti mjesto, niti u Sinju, niti u Kninu, dok je Mesić, u Mongoliji, a još manje im je mjesto ikad bilo u hrvatskim državnim uredima, kako na početku tako i danas, nakon svih izdaja hrvatskog naroda i njegovih državnih blagdana, čije su istinski časne, središnje osobe u zatvoru od Hrvatske do Haaga.
Ali red je danas upitati ih, kakve bi hrvatski političari bili ličnosti danas, da su hrvatski branitelji odbili braniti Hrvatsku i hrvatski narod 1991.-95. dok ne postanu – generali (ili „središnje ličnosti“).
Pozdrav Domovini, za Dan Oluje.
Ivana Arapović
VoC
PS: JNA i četnici su htjeli Srbiju do Tokyja, Mesić slavi pak u Mongoliji... I tako oni idu dalje... i sve dalje... |
M. D. (Australia)
piše na 4. kolovoza
2008.: RE: PS: JNA i četnici su htjeli Srbiju do Tokya, Mesić slavi pak u Mongoliji... I tako oni idu dalje... _________ Četnici su htjeli 'Srbiju do Tokija', dok se opera Nikole Šubić Zrinskog od Ivana Zajca pjeva usred nje : youtube M.D. |
|
| FRANÇAIS | + VRAIE CHOSE MERVEILLEUSE | |||
![]() |
4-5 juillet 2008 |
|
Merci pour le lien à IK / Blog BSL |
|
| Hrvatski et FRANÇAIS |
U-fobija (hrvatski) - U-phobie (français) |
|||
| Notre
voyelle - Naš vokal
|
Hrvatski list, 17.07.2008. Christophe Dolbeau |
U-fobija (Français) Ima tome četiri stoljeća kako je slovo « U » mučilo glavnoga junaka iz Molièrove kemedije Bourgeois Gentilhomme koji se strašno trudio da ga pravilno izgovori. Mnogo kasnije Victor Hugo tvrdio je da vidi u tom slovu simbol glasačke kutije. Glede pak pjesnika Rimbauda, slovo « U » podsjeća ga na « zelena mora », na « pašnjake pune životinja », na « mir bora koji je alkemija utisnula na čelo mudraca ». A u Zagrebu 2008. – to je jedna sasvim druga stvar, mnogo manje pjesnička i mnogo manje simpatična. Uistinu, hrvatska vlada ima fobiju pred slovom « U ». I to do te mjere da joj to slovo izaziva nevjerojatne strahove. Posljednja žrtva te neuroze jedan je mladi student kojemu je sud dodijelio kaznu od 1.600 kuna, praćenom uvjetnom zatvorskom kaznom, i to samo zato što je on nosio tijekom jednog koncerta crnu kapicu na kojoj je visio taj strašni vokal! Ima ljudi koji se boje pčela, drugi koji se boje paukova ili crnih mačaka ili pak petka 13. u mjesecu. Eh da, u okolišu predsjednika Stipe Mesića i premijera Ive Sanadera to je panorama slova « U » koja izaziva kožne bolesti. I treba zato kazati na račun te gospode, da to nevino slovo bijaše, a ima tome više od 60 godina, simbol ustaša – pokreta koji njih ispunjava užasnim strahovima. Treba požaliti te bokce jer ako su oni iz Hrvatske, oni će neizbježivo primjećivati kako su ustaše stvarno svugdje. U njemačkim gradovima veliko bijelo slovo « U », na plavoj pozadini, dočekat će ih na ulazu u metro ili u podzemnu željeznicu. Na kino plakatima vjerojatno će ugledati neki crtani film koji priča priču o jednorogu « U », a ako otiđu u Francusku tamo će otkriti na svakom uglu ulice trgovine sa nazivom « Super U » ili « Hiper U ». Utjecaj dr. Ante Pavelića čak se ugnijezdio na mjestima na koja se nikad nije niti pomišljalo jer će se brzo otkriti da mnogo žena (možda ustašica) nose U» prsluke, dok u Americi slovo «U» služi kao znak na konzervi za obavijest kupcu da je konzerva dobila certifikat židovske kosher hrane. Cijela priča o kapici sa slovom «U» podsjeća na oca Ubua književnika Alfreda Jarriyja, i1i još bolje na ružičaste slonove i plave miševe Jacka Londona. No problem je u tome što je taj patio od delirium tremensa… Il y a quatre siècles, la lettre « U » préoccupait déjà Monsieur Jourdain qui s’exerçait à la bien prononcer. Bien plus tard, Victor Hugo déclare voir en elle le symbole de l’urne (électorale), tandis qu’à Rimbaud, elle suggère « des mers virides », des « pâtis semés d’animaux » et la « paix des rides que l’alchimie imprime aux grands fronts studieux »… À Zagreb et en 2008, c’est une tout autre affaire, bien moins poétique et nettement moins aimable. En effet, le gouvernement croate a des phobies et la lettre « U » semble notamment lui causer des angoisses particulières. De cette névrose, la dernière victime en date est un jeune étudiant auquel un tribunal vient d’infliger une amende de 1600 kuna, assortie d’une peine de prison avec sursis, pour avoir arboré, un soir de concert, un calot noir frappé de l’horrifique voyelle ! Il y a des individus qui ont peur des abeilles, d’autres des araignées, des chats noirs ou du vendredi 13, eh bien, dans l’entourage de M.M. Mešić et Sanader, c’est la vue de la lettre « U » qui déclenche des crises d’urticaire. Il faut bien dire, à la décharge de ces messieurs, que cette innocente lettre fut – à son corps défendant et il y a tout de même plus de 60 ans – le symbole de l’Oustacha, un mouvement dont le simple nom les remplit encore d’effroi. On les plaint un peu ces pauvres gens car s’ils sortent parfois de Croatie, ils vont immanquablement remarquer que les Oustachis sont absolument partout. Dans les villes allemandes, de grands « U » blancs sur fond bleu les accueilleront à l’entrée du métro ou U-Bahn. À l’affiche des cinémas, ils risquent fort de voir un petit film d’animation qui narre les aventures de la licorne « U » et s’ils se rendent en France, ils vont y découvrir à tous les coins de rue des épiceries « Super U » ou « Hyper U ». L’influence du Dr Ante Pavelić va même se nicher aux endroits les plus inattendus puisqu’ils apprendront vite que beaucoup de femmes (probablement des Oustachies) portent des « U-bras » ou soutiens-gorge en U, tandis qu’aux Etats-Unis, le logo « U » sert à informer le consommateur (souvent oustachi) que ses aliments en conserve sont bien « certifiés kasher » ! Cette histoire de calot et de lettre « U » fait décidément penser au Père Ubu ou mieux encore aux éléphants roses et aux souris bleues de Jack London. Le problème, c’est que ce dernier souffrait de delirium tremens… Christophe Dolbeau
|
||
| Hrvatski | V IME OCA I SINA I SVETAGO DUHA | |||
| NAŠA EUROPA
Photo: Ministarstvo vanjskih poslova i europskih integracija RH
|
Krasnih li čuda, 15-16. srpnja 2008. Objavljeno na Portalu Hrvatskoga kulturnog vijeća, 17. srpnja 2008.
|
Svit se konča: Hrvatska primljena u mediteransku uniju
Bombastični naslov u hrvatskim medijima, « Hrvatska primljena u mediteransku uniju », nije za Hrvate nikakva invokacija Europe koju su im političari preko deset godina obećavali. (Business.hr/Hina,13.07.2008) Nije to niti izborna platforma za koju su glasovali. V IME OCA I SINA I SVETAGO DUHA, što je to, nitko ne zna u Hrvata.
Bolje da ne znate, nova je, htjeli ili ne, službena deviza hrvatske vanjske politike, a druge znane nam hrvatske politike odavno niti nema.
Zna se tek da je Mediteranska inicijativa bila jedna od nebrojenih iz 90-tih koje je predsjednik Tuđman odbacio jer su zahtijevale sve a nudile ništa: primjerice, « stručnu potporu » osiguravale bi ili moćne sile pa čak i zemlje po naprednosti daleko iza Hrvatske, poput Rumunjske, a Hrvatska i BiH bi bile zadužene – tek za « resurse », uložiti svoj teritorij, svoje izvore energije, telekomunikacije, prometnice, financije, etc.
Jedino iz toga se mogu naslutiti olimpske nakane političara, a drugih informacija niti nema, kao ni u slučaju Protokola koji je Hrvatska potpisala s Albanijom na 9. sprnja 2008. kako bi ušla u NATO.
I 90-tih, sve se trebalo dogoditi po strategiji brzog djelovanja u smjeru udruživanja, u « Američku inicijativu za suradnju u jugoistočnoj Europi (SECI), potom u crnomorsku, te i ovu, mediteransku inicijativu i kakvu sve ne. Tuđman je sve to odbacio, i Ustavom zabranio balkanska udruživanja.
Hrvatska je od duhovnog prostora zapadnog kršćanstva, postala i službena balkanska birtija jugo-istočnog usmjerenja. Premda se sve to događa pod palicom N. Sarkozyija iz Pariza, on se ionako izjasnio protiv ulaska Hrvatske u Europsku uniju.
Udaljavanje od EU i zapadnih saveza potvrđuju zapravo i najavljene Sanaderove subvencije konkuretnim poduzećima (u slučaju ponude INE stranim konkurentima), dok upravo subvencije ruše poduzetništvo slobodnog tržišta i predmet su najžešćih sporova u svim ozbiljnim gospodarskim savezima. Štoviše, Sanader nudi hrvatska poduzeća na prodaju, pa tek onda subvencije, što znači da bi samo strana poduzeća subvencionirao, što je posve neprimjereno za premijera jedne države.
U svim tim vratolomnim udruživanjima, nakon niza mračnih godina dezintegracije Hrvatske i svega što ona vojno, povijesno, gospodarski, kulturno i vjerski predstavlja, doista se nameće pitanje u kakvu li će vojnom savezu ona završiti.
Jednog će dana Hrvati možda otkriti kako su također primljeni u OTASE (mjesto u NATO), ili u Organizaciju za afričko jedinstvo (OUA), komentira jedan francuski književnik i novinar, koji nam čestita za članstvo u Mediteranskoj uniji. Naravno, čestitke idu političarima, ali ne i njihovim biračima koji “idu u Europu…” Političari znaju najbolje što je dobro za ove potonje, a uostalom, tko ih što pita.
Ako što loše za Hrvatsku krene, ona uvijek može biti “kolateralna žrtva” kako su bivši diplomati bliski vladi RH komentirali problem s Ruskim protivljenjem, i ktomu netko će veći biti kriv, US, NATO, ili Rusija. Žrtva – tu počinje i završava odgovornost hrvatske politike i diplomacije. Ali političari i diplomati sami nikad ništa ne žrtvuju, osim Hrvatske i njezinih najboljih ratnika, poput generala Gotovine, poput generala Norca, etc.
Danas je i za Američki nacionalni interes, NATO s Hrvatskom– farsa, jer Hrvatska ima premalu vojsku i vojni proračun. I to su hrvatski političari skresali, pod izlikom da Hrvatsku vode u EU i NATO! (The National Interest, 4. 4. 2008)
Kad su se hrvatski vojni (i crkveni) redovi usprotivili dezintegraciji Hrvatske vojske, i “umiješali u politiku,” Inoslav Bešker je rekao, “Predsjednik Republike razriješio je tu dvojbu ne oduzevši im pravo na gledište, nego oružje.” (JL, Vjesnik, 3. listopada 2000.)
Vojna sigurnost s Hrvatskom danas je – farsa, i Zapadu. U koji onda vojni savez ide Hrvatska.
Reći će opet predsjednik Mesić koji, moguće u « petoj » kao Sanader, juri u NATO na francuskoj vojnoj paradi od 14. srpnja gdje paradira 5 hrvatskih vojnika u sastavu UN-ih postrojbi na Golanu, u Siriji (UNDOF).
Možda će se opet Sarkozy, kad nađe “rješenje” za Hrvatsku, usprotiviti njezinu članstvu i u NATO-u, a Hrvatska će biti primljena u neki izraelski ili sirijski savez. Zna se da je iranski predsjednik svojevremeno izjavio da Israel treba zbrisati s karte svijeta, a ako to Europi smeta, neka Europa, koja je kriva za holokast, dosjetio se Iran, Židovima da državu u Europi.. Nema potrebe nikog zbrisati : hrvatski političari su već zbrisali Hrvatsku….
Gdje je Duša ratnika, « Svit se konča », kočite. Hrvatska se dezintegrira. Hrvatska vlada može zatvoriti svoje urede za europske integracije, jer sve ove godine nitko ionako nezna kakvu dobru oni služe, te otvoriti kakvu balkansku kancelariju. Od povijesnih, latinskih kancelarija, kao onih iz Dubrovnika još iz XII stoljeća, više posve sigurno nema nikakva traga u Hrvatskim uredima.
Mjesto « Duša ratnika », Hrvati mogu pjevati « Svit se konča », s prvim glasom svih onih što su zagovarali polarizaciju hrvatske političke scene i birali « manje zlo od većega ».
Hrvatska je moguće pred najvećim porazom u povijesti, a političari se i dalje time hvale. Počeli smo, nakon prevarantskih političara, slaviti i poraze?
IA
|
Molim vas, za sva pitanja oko neusklađenosti fotografija i sadržaja ovoga teksta obratite se Ministartsvu vanjskih poslova i europskih integracija RH. (VoC) Uredništvo Portala Hrvatskog kulturnog vijeća piše na 17. srpnja 2008.:Drago nam je obavijestiti Vas da smo Vaš prilog prenijeli na Portalu HKV-a. Srdačan pozdrav, Uredništvo. (Hvala) Vous voilà donc membres de l'Union pour la Méditerranée (UPM) C.D. a écrit le 15. juillet 2008: Félicitations ! J'ai aperçu S. Mesic à la tribune d'honneur durant le défilé militaire du 14 juillet à Paris. Vous voilà donc membres de l'Union pour la Méditerranée (UPM) - (peut-être l'anagramme de l'UMP, le parti de Sarkozy ?)… Un jour, les Croates découvriront peut-être qu'ils sont aussi membres de l'OTASE ou de l'OUA (Organisation pour l'Unité Africaine) ? M. S. Mesic était à la tribune d'honneur avec de nombreux chefs d'etat membres de l'Union pour la Méditerranée. Dans le défilé des troupes, il y avait un détachement de l'ONU où figuraient 5 soldats croates de l'UNDOF (unité stationnée sur le plateau du Golan, en Syrie). Petit complément d'info : le contingent croate de l'UNDOF se compose de 95 soldats (dont 2 femmes) que commande le major (bojnik) Miroslav Wagner. H.F. pi še na 17.7.2008:Mediteranska unija Hrvatskoj ne treba - zasto da se spoji sa Africkim drzavama i onima u Maloj Aziji? Moze imati razne trgovacke veze bez da spada u neku uniju. Ako je to zaista unija drzava mediterana, onda bi joj prvo morala pripadati Italija, Grcka, Francuska i Spanjolska. Da li te drzave pripadaju? Znam da je Spanjolska odbila. Ako ove koje su u EU nece, onda ni Hrvatskoj nema razloga, ako zeli biti u EU. Hrvatska vlada opet sluzinski cini sve sto joj se predlozi, valjda misle da ce se s time umiljiti. Mulci! Kad ce se Hrvati probuditi i vidjeti kamo ih te njihove razne vlade vode?? Zaista zalosno. Hilda
|
|
| BONJOUR L'ÉTÉ... |
|
|||
Tu viens jouer avec moi...?
![]() (ceci est un chien, pas le coyote) |
VoC 12-13 juillet 2008 |
Ce blog est en amorce pour
~3 mois. Les textes exceptionnels peuvent toujours y trouver la place à chaque moment, mais le webmestre se retire un peu... Un dernier mot pour l'été, on est de ceux qui ne croient pas aux arts dont la douleur est le maître mais l'amour et la joie. C'est quand il faut dire un mot, quand on fait comme il faut. Comme on dit, pour se payer du bon temps, mieux vaut ne pas le tuer, ni le tromper, encore moins courir après, où on en est, on verra vers le 12-13 septembre, on verra... Surf safely, voc |
||
| Et plus encore: |
avec une chanson qc - mettons, Sur la grande côte (aussi dans le site La Bottine Souriante) |
|||
|
|
Ivo Sanader, Vladimir Seks, Stipe Mesic (Croatia), Boris Tadic (Serbia) et al. in Smiljan 2006 |
|||
| ENGLISH-CROATIA | WHO PROTECTS - CROATIA? (God Alone) | |||
| OUR SECURITY
|
VoC, 10-11 July 2008 |
Croatian diplomatic spins around NATO membership (or just a Protocol)
On 9 July 2008, Croatian and Albanian governments signed a Protocol – certainly not the first one in Croatia’s case, for those who remember Croatia in 1998-1999! – which should “open the way” to their NATO membership in 2009.
The Protocol itself is not presented to Croatia’s public, hence, it doesn’t make anyone think seriously about it in Croatia, but diplomatic and media incidents concerning it are at full stretch – a horror!
Probably to amortize the shock caused by European leaders’ opposition to Croatia’s entry into the European Union, Croatian media announced “Now on, NATO protects us – Today Croatia became a NATO member.” (Jutarnji list, 9 July 2008)
To support this statement, Croatian media quickly anchored at HINA news on Secretary of State Condoleezza Rice’s warning to Teheran that the US will protect Israel: "The US cares a lot about its obligations concerning the protection of its allies." (Hina, Jutarnji list, 10 July 2008)
Apart from this mixture of genres, Croatian Ministry of Exterior (MVP) spokesperson swept under the carpet all Croatian efforts to join the NATO, which were made, via various projects under the Military Professional Resources Inc. (MPRI) and the Joint Contact Team Programme (JCTP) ever since Operation Storm 1995:
“As for Croatia’s entry into the NATO, this process goes on for 6 years now and presents in no way a threat to security,” said Mario Dragun, the spokesperson of Croatian MVP. ( | ||