|
Napomena, VoC,
23. 12. 2009.
Komentar: IM, 23. 12. 2009.
Komentar: SHZ,
21. 12. 2009.
JH O "AMNESTIJI"
U RH, 21. 12. 2009.
Bivši član pokreta za proglašenje
Dubrovačke Republike ubio konobara, 5. srpnja 2002.
JH: komentari s portala HKV, 20.
12. 2009.
|
|
PRIJEDLOG
ZA POLITIČKI PROGRAM
PREDSJEDNIČKIH I INIH KANDIDATA
VoC 20. prosinca
2009.
VOC:
NACRT GLAVNE TOČKE PRIJEDLOGA ZA POLITIČKI PROGRAM PREDSJEDNIČKIH I
INIH KANDIDATA
(UKOLIKO
TO NISU U STANJU I PROVESTI, NE TREBA DATI POVJERENJE NIKAKVIM
FLOSKULAMA U ISPRAZNOM FUTURU)
OSLOBAĐANJE SVIH POLITIČKIH ZATVORENIKA ICTY-A I ONIH KOJI SU ZATVORENI PO HAAŠKOM NAPUTKU!
ŠTO
ZNAČI:
- KRAJ
UCJENA I NEPRAVDI
- KRAJ
MEĐUOPTUŽIVANJA I NEMOGUĆIH KOMPROMISA
- KRAJ
LAŽNIH OPTUŽBI PROTIV ČASNIH I PROFESIONALNIH VOJNIKA U IME
OPRAVDANJA ISTINSKIH SUDIONIKA U ZLOČINIMA IZ DOMAĆIH I STRANIH (1)
DIPLOMATSKIH, (2) POLITIČKIH, A I (3) VOJNIH KRUGOVA
- KRAJ
RASPIRIVANJA MRŽNJE I STVARANJA NOVIH PODJELA I SUKOBA U
REGIJI
- KRAJ
KOMUNISTIČKIH KRITERIJA OSUDE
- KRAJ
KORUPCIJE SUDSTVA I STRANKI U SURADNJI S NJIM, NA BILO KOJOJ STRANI
OPTUŽENIČKE KLUPE
- KRAJ
POLITIČKIH PODMETANJA I NEMORALA -- KRAJ "PRLJAVE POLITIKE"
- KRAJ
BOGAĆENJA I STVARANJA "ELITA" NA TUĐOJ TRAGEDIJI, IZDAJI I
PRIJEVARI, TO JEST HRVATSKOG NARODA
- BIO JE
RAT -- VRIJEME JE ZA PRAVEDAN I TRAJAN MIR "SVAKO NA SVOME"
- DA SE
NE OPRAŠTA VJEČITO SAMO POLITIČARIMA I KORUMPIRANIM ELITAMA, S
KOJIMA JE "MIR" ODVEO HRVATSKU I
REGIJU U KOLAPS I OPĆI
KAOS!
- BEZ
ISPRAVLJANJA POSTOJEĆIH NEPRAVDI I PRIJEKIDA AKTUALNIH NESUVISLIH
POLITIČKIH PROCESA, NEKA SE NITKO NE ZAVARAVA, NEĆE SE PREKINUTI NI
BUDUĆI
- KRAJ
PREDSTAVNIKA ISKLJUČIVO ICTY-A U HRVATSKOJ "DEMOKRACIJI"
OSLOBAĐANJE
SVIH POSTOJEĆIH POLITIČKIH ZATVORENIKA JEDINI JE NAČIN PREKINUTI
AKTUALNE POLITIČKE MANIPULACIJE I KORUPCIJU KOJA VODI DRŽAVE I
NARODE U KOLAPS, TE DALJNJE NEPRAVDE I KAOS, KOJI IDU NA ŠTETU SVIH
NARODA U REGIJI I NA
ŠTETU MIRA U CIJELOJ EUROPI, A JEDINO U KORIST INDIVIDUALNIH
POLITIČKIH "SPIN" STRUČNJAKA KOJI SE BOGATE I "USPIJEVAJU" NA TUĐIM
TRAGEDIJAMA, JEDINI S KOJIMA NAS UVIJEK POZIVAJU NA TZV. POMIRBU.
UKOLIKO SE OVAJ NACRT PRIJEDLOGA NE USVOJI I RAZRADI DO PROVEDBE,
POLITIČARI I DRUGE TZV. ELITE U
REGIJI NE ZASLUŽUJU
DRUGAČIJU SUDBINU OD CEAUSESKOG (AKO ZA NJIH NEMA SUDA), ZA SVE ZLO
I NEPRAVDE KOJE SU NASTALE U IME NJIHOVOG PRANJA RUKU OD
ODGOVORNOSTI.
VOC
NAPOMENA
23. prosinca 2009
Već dva
čitatelja
su ukazala na moguće propuste u mom prijedlogu (ja nisam pravnik),
odbijajući svaki naziv "amnestija", stoga želim opet naglasiti kako
mi je jasno da se
zasad samo istinski kriminalci « amnestiraju » -- dok ja govorim
o političkim zatvorenicima, časnim i profesionalnim vojnicima, i
njihovom oslobađanju.
Međutim,
da
ne bude zabune, riječ "amnestija"
zamijenila sam riječi "oslobađanje." Jer "amnestija," riječ
koju sam koristila u smislu oslobađanja od ideoloških i
krivotrvorenih optužbi od strane nepravednog haaškog suda, znači
"opći oprost." Bila sam propustila ranije pogledati rječnik jer sam
"amnestiju" doživljavala u kontekstu društvenih zbivanja u
komunističkoj prošlosti tzv. bivše Jugoslavije gdje je svatko mogao
postati optužen, čak i "narodni" i/ili "državni
neprijatelj" čim ga "organi" krivo pogledaju iz bilo kakva razloga,
umišljena ili stvarnog. A ljudi koje treba danas osloboditi nisu
nikakvi krivci da bi im se imalo što praštati. Zahvaljujem gosp. Ivi
koji je pojasnio što to znači, što su već i neki drugi pokušali
reći, dok konačno nisam otvorila rječnike... Slijede njihovi
komentari dolje.
Ivana
|
Spojnice:
Zdrug |
|
23. prosinca 2009.
KOMENTAR poslao gosp. IM
(Hvala)
Što misliš pod
amnestijom političkih uznika (zatvorenika)?. Mi ne tražimo nikakvu
amnestiju, jer bi to značilo da smo radili nešto loše. Nama je ta
kazna koju su nam izrekli komunisti, potvrda da smo časno radili
svoj posao. Samo zločinci trebaju tražiti amnestiju, jer je to ipak
sramotna stigma. Nama političkim je to diploma da smo bili
antikomunisti.
Neki su to tražili čak i za Blaženog Stepinca kojeg je sam Bog
amnestirao time što ga je proglasio blaženim, jer je također u
komunizmu radio pošten posao..
ZDS
IM |
|
SHZ:
POTPORA PRIJEDLOGU VOC-a ZA AMNESTIJU HRVATSKIH POLITIČKIH
ZATVORENIKA ICTY-a
RE: PRIJEDLOG VOC-a
U sami suton izbora u RH, odnosno "demokracije," od
svih hrvatskih stranaka, prva je SHZ izrazila, naime predsjednik stranke
i Tajništvo, potporu
prijedlogu VoC-a za
oslobađanje
svih političkih zatvorenika ICTY-a.
Predsjednik Ivo Jolić kao i Tajništvo zasigurno su time potvrdili
poštivanje pravednih normi državne uprave i pravne države, te prenosim
jednu od njihovih poruka između Zagreba i Toronta etc.:
John Jolic [Predsjednik SHZ]
21 Dec 2009
RE: NACRT GLAVNE TOCKE PRIJEDLOGA ZA POLITIČKI PROGRAM PREDSJEDNIČKIH I
INIH KANDIDATA
Poštovana,
Slazem se i to ćemo uvrstiti u
program SHZ,
jer mi ne planiramo biti
beskičmenjaci. Pridružite nam se ASAP.
Hvala, i pozdravi sve .... Ja sam
u Zagrebu, vraćam se u Toronto .......o9/ Ivo
Hvala Predsjedniku i Tajništvu SHZ. VoC im želi uspjeh u ovakvom
programu! Konačno, treba nešto učiniti i za žive, ne samo polagati
vijence, gdje se potonje više čini radi nas samih...
Ivana Arapović (urednica i dalje politički neovisnog portala). |
|
JH O "AMNESTIJI"
U RH
21.12. 2009 00:30
Re: NACRT
GLAVNE TOCKE PRIJEDLOGA ZA POLITIČKI PROGRAM PREDSJEDNIČKIH I INIH
KANDIDATA
vjerujem da vam se omakla omaška.
Naime, amnestija (AMNESTIJA
SVIH POSTOJEĆIH POLITIČKIH ZATVORENIKA JEDINI JE NAČIN... itd) je
oslobođenje, pomilovanje nekoga tko je "pravomoćno" (riječ meni
toliko odvratna u ovom nakaznom entitetu, jedinom sljedniku
terorističke Jugoslavije) osuđen za neko kazneno djelo KOJE JE I
POČINIO. Ne može, i ne smije se amnestirati nevin čovjek ili
čovjek politički lažno optužen.
Evo vam primjer: nakon što je srpska
vojska 1992. napustila Cavtat, s njom se "povukao" i stanoviti,
nisam siguran kako se zove, mislim da se zvao Ivo Šeparović,
koji se vratio u Cavtat krajem devedesetih. Za vrijeme jedne
šetnje rivom, jedan građanin mu je dobacio nešto o njegovom
bijegu u Srbiju, na što je Šeparović (ne znam zove li se tako,
ili se tako zove žrtva, provjerite, pišem prema sjećanju)
izvukao nož (dakle, imao je pripravljen nož pod kaputom) i
ZAKLAO ONOGA KOJI MU JE DOBACIO RIJEČ. Slavni "hrvatski" sud ga
je osudio na nekakvih sedam-osam godina zatvora, na što ga je,
na intervenciju koljača Boljkovića, mesić "amnestirao" poslije
dvije-tri godine kazne. Eto, to je amnestija. I taj koljač i
danas slobodno šeta i svima nam se smije u brk.
5. srpnja 2002.
CAVTAT, 4. srpnja - Na cavtatskoj
rivi, ispred hotela Supetar, u četvrtak oko 5, 30 sati ujutro
ubijen je tridesettrogodišnji Frano Fiorenini, konobar u caffe
baru »Galija«. Prema policijskom izvješću, ubojstvo se dogodilo
kada je, nakon svađe, kojoj je uzrok bio međusobna
netrpeljivost, Ivo Š. (59) ubo nožem Frana u prsa. Teško
ozlijeđeni Frano Fiorenini prevezen je u Opću bolnicu Dubrovnik,
no ubrzo je preminuo. Ivo Š. je uhićen i priveden u Policijsku
postaju Grude u Konavlima na kriminalističku obradu. Uz kaznenu
prijavu sproveden je zatim u Istražni centar Županijskog suda u
Dubrovniku.
Kako smo uspjeli saznati za boravka u Cavtatu, ubojica Ivo
Šeparović, inače bivši mehaničar JAT-a, nije bio omiljen kod
mještana zbog navodne suradnje sa JNA i paravojnim
srpsko-crnogorskim postrojbama tijekom okupacije Konavala u
Domovinskom ratu. Šeparović je naime bio i član pokreta za
proglašenje Dubrovačke Republike zloglasnoga Aca Apolonija te se
nakon prodora Hrvatske vojske, zajedno s okupatorima, povukao u
Jugoslaviju. Zbog navodne suradnje sa JNA suđeno mu je u
odsutnosti pred vojnim sudom, no kako se svi spisi nalaze u
Vojnom sudu u Splitu, nismo mogli provjeriti jesu li točne
informacije da je nakon osude Šeparović, odlukom bivšega
hrvatskog državnog vrha, amnestiran.
Iako je znao da je protiv njega proveden sudski postupak, Ivo
Šeparović se u Cavtat vratio 1997. godine, no sumještani ga nisu
toplo primili. Iako ga nitko nije fizički maltretirao, Šeparović
nije moga izbjeći dobacivanja poput »jugoslavenčino«, a znali su
mu i odvezati barku koja je bila vezana upravo na dijelu rive
gdje je ubio Frana Fioreninija, inače oca dvoje malodobne djece
i omiljenog konobara ne samo u Cavtatu nego i u Dubrovniku.
Prema pričama sa cavtatske rive, na kojoj je okrutno ubojstvo
glavna tema, Šeparović je, nakon što je po povratku iz ribolova
izbo nožem Frana, otišao kući gdje ga je i uhitila policija.
Zbog straha od odmazde Cavtaćana, uz pojačane je mjere
sigurnosti sproveden u postaju Gruda. Prema riječima istražnog
suca Zlatka Vranješa, istraga kao i obdukcija pokojnoga Frana
Fioreninija u tijeku su.
Mesić dva puta pomilovao ubojicu iz Cavtata
Vijest o Odluci Predsjednika RH Stjepana Mesića da na preporuku
Komisije za pomilovanja ukine zatvorsku kaznu od deset godina
ubojici Ivu Šeparoviću (1943.) iz Cavtata, zgrozila je sve
mještane ovog malog priobalnog gradića. Pogotovo jer je, kako su
nam Cavtaćani opisali njegov karakter, riječ o otuđenom čudaku,
pomalo priglupoj osobi koja je oduvijek bila sklona nasilju i
držanju oružja, te što najviše smeta mještane suradnik
okupacijske JNA i četnika.
Naime, ovaj se bivši JAT-ov aviomehaničar kad je JNA okupirala
Konavle i zatvorila obruč oko Dubrovnika u jesen 1991.
priključio Pokretu za proglašavanje Dubrovačke Republike na
čijem čelu je bio Aco Apolonio. Projekt Dubrovačke Republike,
osmišljen od strane KOS-a, imao je za cilj ocijepiti jug
Hrvatske i priključiti ga Jugoslaviji, a okupljao je bivše
oficire, suradnike jugoslavenskih tajnih službi i probeogradski
orijentirane pojedince.
Prema svjedočenju mnogih Cavtaćana, Šeparoviću je imponirala
važnost koju je dobio od JNA i vođa Pokreta koju je dokazivao
prokazivanjem sumještana koji su bili za Hrvatsku. Mnogi od njih
su nakon njegovog špijuniranja bili uhapšeni, premlaćivani i
slani u logore Morinj, Kumbor i Bileću.
S JNA pobjegao u Crnu Goru
Zajedno s ostalim kolaboracionistima JNA u jesen 1992. Šeparović
s obitelji bježi u Jugoslaviju, dok mu se na splitskom vojnom
sudu sudi u odsutnosti za veleizdaju. Nakon Tuđmanove odluke o
aboliciji, 1997. Šeparović se sa ženom i djecom vraća u rodni
Cavtat. Netrpeljivost mještana i provokacije bile su
svakodnevica u njegovom životu. Sve do kobnog jutra 4. srpnja
2002. kad se na cavtatskoj rivi sukobio s tridesettrogodišnjim
Franom Fioreninijem, izvadio nož i jednim ubodom ubio mladića.
Prema riječima Ivice Natrlina, svjedoka događaja, Šeparović je
hladnokrvno izvadio nož i zabio ga u Fioreninijeva prsa. Na
riječi umirućeg mladića: "Ne mogu vjerovati, ubo si me",
Šeparović je sklapajući nož i vraćajući ga u džep rekao: "Ubo
sam te i ubost ću te još jednom!".
- Još uvijek ne mogu vjerovati da je taj monstrum pušten na
slobodu. Osim što je hladnokrvni ubojica, surađivao je s vojskom
i četnicima koji su nam nanijeli neviđeno zlo. Ovo je sramota za
Hrvatsku pravnu državu! - zaključuje Natrlin.
Iako je nakon osuđujuće presude Šeparovićeva žena prodala kuću u
Cavtatu i odselila, Cavtaćani koji poznaju Iva Šeparovića, nisu
sigurni da se ubojica ipak neće vratiti na mjesto zločina.
—
Josipović
nije nikakav “mizerni profesor”, uostalom on je upravo
onakav profesor kakav mu je fakultet, sveučilište, “država”
– nikakav, s te strane -, a s druge strane on vrlo dobro
odrađuje “svoj posao”, vrlo dobro, da ne kažem odlično, uz
veliku medijsku dreku (da ne kažem drek) i podršku
komunističkih televizijica. A i “glasači” ga vole. Neka.
A po čitavom svojem ponašanju Josipović je “tipičan Hrvat”,
ni više ni manje. Pa recite mi, u čemu se, u glavnim crtama,
on razlikuje u svojem predsjedničkom programu od, recimo,
Miroslava Tuđmana? Je li Tuđman, možda, protiv ulazka u EU,
čak ON postavlja uvjete jednoj EU, paramasonskoj i
paravojnoj tvorevini američkih imperijalista, ili
pripadnosti svjetskoj terorističkoj kliki NATO-u?? Čak je
neki dan Tuđman dodatno osudio Rončevića, optuživši ga i on
za “aferu kamioni” specijalnog komunističkog agenta Neneda
Stazića. A sam Rončević, potpuni kreten, umjesto da digne
dreku do neba kako mu komunistička mafija smješta (ne mogu
mu oprostiti /ni SDP ni HDZ, braća po materi/ što ga je u
HDZ uveo Glavaš), kao Polančec, “on, Rončević, ima
povjerenje u hrvatsko pravosuđe!”. Hrvatsko pravosuđe?
Hrvatsko pravosuđe? A pomoćni sudci, “hrvatski novinar”, već
su osudili Rončevića na 10 godina zatvora.
Inače je Josipović bio od rođenja i rođenjem – kao sin
partizanskog koljača Ante (pripdnik zloglasne 26. divizije
koje je od jeseni 1944. pa sve do jeseni 1945. počinila
silne zločine, od Knina, preko Like, Trsta, Bleiburga i
Križnih putova), koji je isplivao 1972. u račanovoj ekipi
nakon udara iz Karađorđorđeva - bio privilegiran; da je
htio, mogao je postati fizičar atomske jezgre, baletan,
veliki književnik ili bilo što.
ONI SVE MOGU.
A to, da se sastajao s Draškovićem, je normalno. Ti tzv.
hrvatski partizani i antifašisti su prirodni saveznici sa
srpskim četnicima jer im je cilj isti: borba i rušenje svake
hrvatske države, a između sebe su nepomirljivi protivnici.
Malo ih je zapazilo da je Milanović, dan prije izbora za
račanova nasljednika, “išao u Beograd na noge četniku
Tadiću”. I kada je bio neki jugoslavenski dernek u Zagrebu,
posjetio je Tadića u hotelu, i sada u Pragu, na zasjedanju
Kominterne su se sreli. Eto to nam je budućnost. Samo, čitam
u HS, da se mladi Zaboka “pripremaju za borbu protiv fašista
i ustaša”, samo se još nisu izjasnili: KOLIKO IMA, KOJI SU I
GDJE SU TE “USTAŠE”? I MENE BI TO ZANIMALO.
A haaške optužnice? Vjerojatno je barem pomagao u stvaranju
i oblikovanju optužnica, jer su SU SVI TI HAAŠKI
“ISTRAŽITELJI” I “DOJAVLJIVAČI” S “OVIH PROSTORA”, PRETEŽNO
IZ HRVATSKE, A POSEBNU PODRŠKU HAAGU DAJU HRVATSKI NOVINARI,
JER ONI IZ EUROPE NE POZNAJU OVDAŠNJE PRILIKE (NE ZNAJU TKO
JE TKO) A NE ZNAJU NI JEZIK.
A, šjor Žanetiću, lakše malo s buđenjem, vidimo da su se
Hrvati “probudili” nakon 900 godina sna i stvorili Državu.
Vidimo što su stvorili, bolje im je da spavali i dalje.
Zanimljivo da nitko posljednjih dana nije zapazio jednu –
vrlo znakovitu, upozoravajuću i opsanu – izjavu VUKA
JEREMIĆA, ministra srbijanskih vanjskih poslova, povodom
sukoba predsjednika Srbije, Tadića, s Mesićem, glede
petljanja ovog posljednjeg u Bosnu, koja je srbijanski
zabran, (Mesić je oduvijek sanjao da bude gubernatior Bosne,
ali ne će uspjeti, prednost imaju švabski Slovenci). Dakle,
Vuk reče ovo (navodim prema sjećanju): “Hrvati su zamislili,
osnovali Jugoslaviju (točno), zatim su ju srušili (netočno),
a sada su ponovno masovno za neku treću Jugoslaviju
(TOČNO)”.
E Agrameri i ostali “Hrvati”, ne će ići ovaj put. Srbija je
odlučila da nemna više Jugoslavije, i ne će je biti. Ovaj
put će biti SRBIJA, MAKAR SAMO DO KARLOBAGA, o Trstu će se
kasnije. I to je sve.
A ,inače se vidi koliko drže “hrvatski političari” (i
“novinari”) jer oni, Mesić, Jaca i “novinari” sveudilj
govore kako će Jaca u “januaru” u Moskvi, s Putinom,
pregovarati o “južnom kraku plinovoda preko Hrvatske”.
Sluđuju raju, jer su europski čelnici s Putinom u Istambulu
prije nekoliko mjeseci potpisali Južni krak plinovoda, i tu
nema “trte-mrte”, “piškit ću-kakit ću”, “ja rekla-ja
porekla”.
I na kraju, ali ne manje bitno, jedna sitnica, toliko da se
se vidi koliko Rusija drži do “ovih prostora”. Naime, na
sajmu trubača u Guči poseban gost je bio ruski ambasador i
zahvalio se nazočnima toplim govorom na RUSKOM JEZIKU. I
gledam neki dan, njegov kolega, ambasador u Zagrebu, obraća
se nazočnima na RUSKOM JEZIKU. Objašnjenje: ruski jezik, od
svih slavenskih jezika je najsličniji hrvatskom (i srpskom)
jeziku, gotovo su identični, preko 50 % riječi su iste i
potppuno razumljive veći dio drugih 50% su slične ali drugog
značenja. Kada Hrvaat (ili Srbin) idu studirati u Moskvu,
ili Rus dođe ovamo, ONI NE IDU U ŠKOLU DA UČE RUSKI JEZIK
(RUSI OVDJE HRVATSKI), TO NIJE POTREBNO, UČI SE “U HODU”.
Danas je običaj u diplomaciji da i ambasdor zna jezik
domaćina, pogotovo Rus, koji može hrvatski naučiti doslovno
ZA NEKOLIKO POPODNEVA. Toliko koliko Rusi drže do nas!
—
Mnoge
stvari mi nisu u ovoj zemlji, da ne kažem državi, jasne.
Posebno je mržnja «novinara», između ostalog, ne
računajući «nevladine udruge», prema svemu hrvatskom,
kakve nije bilo niti u Jugoslaviji. Pored otvorene
mržnje, čak i čisto četničke, često se iskazuje
stanovita prikrivena mržnja, propaganda, možda,
prikrivanje, možda. Ne prihvaćam da je u pitanju
neznanje. Evo dva primjera mimikrije s «istoka
Hrvatske», i to iz usta osječkih novinara.
1. Banovo brdo!?
Baranja (moja žuđena i prokleta, istovremeno i
nezaboravna, i s prokletom žudnjom da ju zaboravim, ili
da se vratim), kao srednjoeuropsko
-panonska «regija» nalazi se u Mađarskoj s tri
četvrtine ozemlja, s glavnim gradom Pecsom (Pečuh, od
hrvatske riječi «pet crikov» - pet crkava), i «ostatak»,
između sutoka Drave u Dunav, hrvatska Baranja, s glavnim
gradom Belim Manastirom (Pelmonostor).
U hrvatskoj Baranji proteže se jedno «brdo» (najveća
nadmorska visina nešto iznad 250 metara, s tim da je
«dolina» na osamdesetak metara nadmorske visine),
geološki rečeno aluvijalni nanos, od Belog Manastira do
Batine Skele, na Dunavu, od ravnice na sjeverzapadu,
između rijeke Krašice («kara su», turski – crna voda,
kao Karamarko, crni marko), koja izvire ispod Mečeka i
utječe u Dunav kod Batine Skele, i jugozapadnih obronaka
u pravcu Osijeka.
Na «brdu» žive uglavnom autohtoni Mađari (Zmajevac,
Suza, Kneževi Vinogradi, Zmajevac, Kamenac, Kotlina,
Kranac). Doseljeni su Hrvati, tzv šokci, iz XVI.
stoljeća s juga, Lika, Hercegbosna (smije li se tako
reći?), čarnojevićki srbi, s početka XVII. stoljeća i
švabi iz Švabske, iz XVIII. stoljeća.
To «brdo» se zemljopisno (geografski, kako vidim da
nameću tu greciziranu riječ agrameri) naziva (napprosto)
BANSKA KOSA.
Lokalno stanovništvo (imao sam nesreću da budem taj) to
brdo, zapravo valovit krajobraz s poljima, vinogradima,
voćnjacima, naziva naporosto PLANINA. Idem u Planinu,
bio sam u Palnini, kiša nam je došla iz Planina (ne može
«s» jer je niska) itd.
Nu, novinarčeki, i oni esekrski, tu Planinu, tu Bansku
kosu u svojim izvješćima nazivaju BANOVO BRDO. Banovo
Brdo?!
Taj ološ je sluđen s Begradom, gdje se nalazi «Banovo
brdo» i tim imenom vole zvati baranjsku Bansku kosu.
Naravno, oni ne znaju da je današnje «Banovo brdo», u
Beogradu kupio, dubrovački veletrgovac Matija Ban,
etnički hrvat, ali «katolički dubrovački srbin»
(kljunati ježak, poput I.Banca) i po njemu se tako zovi.
Nije bitno.
2. Središnji trg!?
U Osijeku, u tzv. Gornjem gradu, u blizini župne crkve
(graditelj. H. Bole) sv. Petra i Pavla, sada milošću
rimskog biskupa preimenovana u «konkatedralu» đakovačke
nadbiskupije, postoji jedan središnji trg, trokutastog
oblika, pod (privremenim!?) imenom Trga dr. Ante
Starčevića. Iza 1945. trg se zvao Trg Slobode.
Nu, većina novinarčeka organski ne podnosi ime Ante
Starčevića, «Otca Domovine», i Trg Ante Sarčevića naziva
«Središnji trg»? Središnji trg u gradu koji ima tri
središta, Gornji grad, Tvrđu i Donji grad??
Nu, dobro!
Ja u emajlima novinarčekima često napominjem da je
prešućivanje imena A. Starčevića srbofobija, to jest
mržnja prema srbima.
Naime, Ante Starčević je srbin, po majci!
Rodila ga je srpkinja MILICA BOGDAN iz moje Široke Kule.
Tada, doduše, nije bila srpkinja, nego pravoslavna
vlahinja. Antin otac, Jakov, na sajmu u Gospiću je
ugledao Milicu iz Široke Kule i htio ju je ženiti – ili
ona ili nijedna druga -, ali njegov otac mu nije
dopustio, tada se roditelje slušalo. I udade ćaća Milicu
u Ostrovicu, nekom Čorku, isto Hrvatu (ni on nije tada
bio hrvat, nego katolik). Muž joj ubrzo mrije, brak je
bio bez djece, i odmah je poletjela Jakovu Starčeviću u
zagrljaj, koji je strpljivo čekao, a ona sada nije bila
u vlasti vlastitog oca.
U sretnom braku rodila su se brojna djeca, među kojima
je i naš Ante.
Eto!
Možete slobodno svi vi hulje, ološ i propalice, hrvatski
lumpenproleteri uzimati u usta Antu Starčevića, ta on je
«i» srbin.
Ludnica? malo je reć!
|
|
Josipović nije nikakav “mizerni profesor”, uostalom on je upravo onakav profesor kakav mu je fakultet, sveučilište, “država” – nikakav, s te strane -, a s druge strane on vrlo dobro odrađuje “svoj posao”, vrlo dobro, da ne kažem odlično, uz veliku medijsku dreku (da ne kažem drek) i podršku komunističkih televizijica. A i “glasači” ga vole. Neka.
A po čitavom svojem ponašanju Josipović je “tipičan Hrvat”, ni više ni manje. Pa recite mi, u čemu se, u glavnim crtama, on razlikuje u svojem predsjedničkom programu od, recimo, Miroslava Tuđmana? Je li Tuđman, možda, protiv ulazka u EU, čak ON postavlja uvjete jednoj EU, paramasonskoj i paravojnoj tvorevini američkih imperijalista, ili pripadnosti svjetskoj terorističkoj kliki NATO-u?? Čak je neki dan Tuđman dodatno osudio Rončevića, optuživši ga i on za “aferu kamioni” specijalnog komunističkog agenta Neneda Stazića. A sam Rončević, potpuni kreten, umjesto da digne dreku do neba kako mu komunistička mafija smješta (ne mogu mu oprostiti /ni SDP ni HDZ, braća po materi/ što ga je u HDZ uveo Glavaš), kao Polančec, “on, Rončević, ima povjerenje u hrvatsko pravosuđe!”. Hrvatsko pravosuđe? Hrvatsko pravosuđe? A pomoćni sudci, “hrvatski novinar”, već su osudili Rončevića na 10 godina zatvora.
Inače je Josipović bio od rođenja i rođenjem – kao sin partizanskog koljača Ante (pripdnik zloglasne 26. divizije koje je od jeseni 1944. pa sve do jeseni 1945. počinila silne zločine, od Knina, preko Like, Trsta, Bleiburga i Križnih putova), koji je isplivao 1972. u račanovoj ekipi nakon udara iz Karađorđorđeva - bio privilegiran; da je htio, mogao je postati fizičar atomske jezgre, baletan, veliki književnik ili bilo što.
ONI SVE MOGU.
A to, da se sastajao s Draškovićem, je normalno. Ti tzv. hrvatski partizani i antifašisti su prirodni saveznici sa srpskim četnicima jer im je cilj isti: borba i rušenje svake hrvatske države, a između sebe su nepomirljivi protivnici.
Malo ih je zapazilo da je Milanović, dan prije izbora za račanova nasljednika, “išao u Beograd na noge četniku Tadiću”. I kada je bio neki jugoslavenski dernek u Zagrebu, posjetio je Tadića u hotelu, i sada u Pragu, na zasjedanju Kominterne su se sreli. Eto to nam je budućnost. Samo, čitam u HS, da se mladi Zaboka “pripremaju za borbu protiv fašista i ustaša”, samo se još nisu izjasnili: KOLIKO IMA, KOJI SU I GDJE SU TE “USTAŠE”? I MENE BI TO ZANIMALO.
A haaške optužnice? Vjerojatno je barem pomagao u stvaranju i oblikovanju optužnica, jer su SU SVI TI HAAŠKI “ISTRAŽITELJI” I “DOJAVLJIVAČI” S “OVIH PROSTORA”, PRETEŽNO IZ HRVATSKE, A POSEBNU PODRŠKU HAAGU DAJU HRVATSKI NOVINARI, JER ONI IZ EUROPE NE POZNAJU OVDAŠNJE PRILIKE (NE ZNAJU TKO JE TKO) A NE ZNAJU NI JEZIK.
A, šjor Žanetiću, lakše malo s buđenjem, vidimo da su se Hrvati “probudili” nakon 900 godina sna i stvorili Državu. Vidimo što su stvorili, bolje im je da spavali i dalje.
Zanimljivo da nitko posljednjih dana nije zapazio jednu – vrlo znakovitu, upozoravajuću i opsanu – izjavu VUKA JEREMIĆA, ministra srbijanskih vanjskih poslova, povodom sukoba predsjednika Srbije, Tadića, s Mesićem, glede petljanja ovog posljednjeg u Bosnu, koja je srbijanski zabran, (Mesić je oduvijek sanjao da bude gubernatior Bosne, ali ne će uspjeti, prednost imaju švabski Slovenci). Dakle, Vuk reče ovo (navodim prema sjećanju): “Hrvati su zamislili, osnovali Jugoslaviju (točno), zatim su ju srušili (netočno), a sada su ponovno masovno za neku treću Jugoslaviju (TOČNO)”.
E Agrameri i ostali “Hrvati”, ne će ići ovaj put. Srbija je odlučila da nemna više Jugoslavije, i ne će je biti. Ovaj put će biti SRBIJA, MAKAR SAMO DO KARLOBAGA, o Trstu će se kasnije. I to je sve.
A ,inače se vidi koliko drže “hrvatski političari” (i “novinari”) jer oni, Mesić, Jaca i “novinari” sveudilj govore kako će Jaca u “januaru” u Moskvi, s Putinom, pregovarati o “južnom kraku plinovoda preko Hrvatske”. Sluđuju raju, jer su europski čelnici s Putinom u Istambulu prije nekoliko mjeseci potpisali Južni krak plinovoda, i tu nema “trte-mrte”, “piškit ću-kakit ću”, “ja rekla-ja porekla”.
I na kraju, ali ne manje bitno, jedna sitnica, toliko da se se vidi koliko Rusija drži do “ovih prostora”. Naime, na sajmu trubača u Guči poseban gost je bio ruski ambasador i zahvalio se nazočnima toplim govorom na RUSKOM JEZIKU. I gledam neki dan, njegov kolega, ambasador u Zagrebu, obraća se nazočnima na RUSKOM JEZIKU. Objašnjenje: ruski jezik, od svih slavenskih jezika je najsličniji hrvatskom (i srpskom) jeziku, gotovo su identični, preko 50 % riječi su iste i potppuno razumljive veći dio drugih 50% su slične ali drugog značenja. Kada Hrvaat (ili Srbin) idu studirati u Moskvu, ili Rus dođe ovamo, ONI NE IDU U ŠKOLU DA UČE RUSKI JEZIK (RUSI OVDJE HRVATSKI), TO NIJE POTREBNO, UČI SE “U HODU”. Danas je običaj u diplomaciji da i ambasdor zna jezik domaćina, pogotovo Rus, koji može hrvatski naučiti doslovno ZA NEKOLIKO POPODNEVA. Toliko koliko Rusi drže do nas!